ZDRAVKA KNEŽEVIĆ Prva dama hrvatske farmaceutike

Direktorica PharmaS-a do sada je u karijeri dvaput dotaknula vrhunac. Prvi put kad je ušla u Upravu Plive, drugi put ovih dana kad se otvara PharmaS s kojim sada počinje osvajati tržište.

Utorak, samo dva dana prije svečanog otvorenja, u novoj tvornici PharmaS u Popovači i oko nje vladao je blažen mir. U krugu tvornice bilo je samo nekoliko radnika koji su sadili novo cvijeće, jer se prethodno posađeno bilje pokazalo nedovoljno zelenim za svečanost otvorenja. Malo je življe bilo u zgradi u koju se Uprava uselila početkom ožujka, ali nikakve zbrke, nikakve strke karakteristične za ‘dan D’ nije bilo. Sve pripreme za otvorenje tvornice lijekova, greenfield-investicije u koju je Luka Rajić do sada uložio 150 od planiranih 300 milijuna kuna, već su bile obavljene.

Tako je i Zdravka Knežević, predsjednica Uprave PharmaS-a, bez problema pronašla jedan sat za razgovor s Liderovom ekipom. Osoba kojoj je Luka Rajić povjerio vođenje svoje nove tvrtke prvi je dio posla, ona do završetka realizacije projekta i trenutka kada projekt postaje aktivan subjekt na tržištu, odradila besprijekorno, ne ostavljajući baš ništa za zadnji trenutak.

Sada je pred njom nov izazov: od greenfield-investicije, financirane i izgrađene po ‘PS-u’, mora izgraditi kompaniju koja će postati ozbiljan regionalni faktor u genericima gdje vlada velika konkurencija. Iako je to profitabilan biznis, treba imati na umu da će se PharmaS na tržištu boriti s globalnim konkurentima, poput Teve, regionalnim, poput Krke, te etabliranim domaćim, poput Belupa. No Zdravka Knežević nimalo ne dvoji da će u tome uspjeti. Pritom se uvelike oslanja na svoje zaposlenike, koji su većim dijelom upravo iz spomenutih kompanija u PharmaS donijeli znanje, iskustvo i najbolju praksu, koju su zajedno implementirali u novu tvrtku.

Direktorica PharmaS-a iza sebe ima već impresivnu karijeru u farmaceutici. Osoba, čije se ključne životne vrijednosti svode na pojmove ‘obitelj’ i ‘struka’, u PharmaS-u je u posljednjih godinu dana spletom sretnih i nesretnih okolnosti te pojmove spojila u jedan. Prije godinu dana nenanadno je postala udovicom i novi joj je posao uvelike pomogao da prebrodi tu osobnu tragediju i da svoje nove poslovne suradnike na određeni način doživljava kao obitelj.

Prvih 18 godina karijere Z. Knežević bilo je vezano uz Plivu, u koju je došla 1990., netom nakon što je diplomirala na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Ulaznicu u Plivu priskrbila si je najvišim prosjekom ocjena na fakultetu, koji joj je donio i Plivinu stipendiju već nakon druge godine studija.

Prvi inženjer posao dobila je u Veterini, koju je zbog profesionalne znatiželje napustila nakon tri godine da bi otišla u sektor Istraživanje i razvoj, što se poklopilo sa stjecanjem znanstvenog stupnja magistra. Aktivno je sudjelovala u razvoju farmaceutskih procesa, razvoju formulacija i izradi proizvodne i registracijske dokumentacije za niz proizvoda, a stručno je usavršavanje nastavila 1997. godine radeći na Farmaceutskom fakultetu u Marseilleu.

U Francuskoj je, kaže, shvatila da može naći svoje mjesto u internacionalnoj skupini, što je nakon povratka u Plivu uočio i dr. Radan Spaventi, tadašnji direktor Plivina Istraživanja i razvoja, koji joj je povjerio odgovornost za vođenje odjela koji se bavio razvojem formulacija i procesa za Plivine nove generičke lijekove.

Već tijekom našega prvog susreta, kada smo razgovarali o opcijama vezanima uz njezino daljnje školovanje, stekao sam mišljenje, koje nisam promijenio do danas, da se radi o inteligentnoj, odlučnoj i nadasve hrabroj osobi, uvijek spremnoj na učenje i nove izazove. Upravo zahvaljujući tim kvalitetama Zdravka je, iako relativno neiskusna, dobila šansu preuzeti odgovorne poslove i projekte, čime je počeo dinamičan i intenzivan proces njezina razvoja i profiliranja u izvanserijskog menadžera – govori danas o njoj dr. Spaventi.

Zahvaljujući Plivinim akvizicijama u to vrijeme iduće je godine Z. Knežević radila na integraciji, konsolidaciji i restrukturiranju istraživanja i razvoja u Brnu, Krakovu, Dresdenu i New Jerseyu. U 2004. postala je direktorica Korporativnog istraživanja i razvoja za generičko poslovanje, a s te je pozicije radila na proširenju istraživačkih kapaciteta u Krakovu te na otvaranju Plivina centra za klinička ispitivanja u Indiji. ‘Prolazila sam korak po korak kroz struku’, kaže.

Nakon što je Barr preuzeo Plivu, potkraj 2006., doživljava zvjezdani trenutak u Plivi, kada ulazi u njezinu Upravu kao članica zadužena za poslove istraživanja i razvoja. To je, međutim, bio i početak kraja njezine karijere u Plivi. Kada govorim o tom razdoblju, ne spominjem odlično plaćeno radno mjesto i ostvarenje karijernog sna, u kojem je u jednom trenutku upravljala s gotovo 500 ljudi različitih razina stručnosti i različitih kulturoloških pogleda, već to je vlasnička tranzicija Plive pred nju postavila zadatke koji su se sve više odnosili na neprekidne reorganizacije, a sve manje na istraživanje.

U jednom me trenutku umarala neproduktivnost velikog sustava. Odlučila sam vratiti kontrolu nad svojim životom i svojim poslom – objašnjava zašto je u proljeće 2008. dala ostavku na mjestu člana Uprave Plive.

Tada je osnovala vlastitu tvrtku za poslovno i stručno savjetovanje, ali jedva da je stigla opremiti vlastiti ured i početi s poslom kada je na njezinu adresu stigla ponuda za PharmaS. Bivši kolege iz Plive govore o njoj sve najbolje i naglašavaju njezinu izvrsnost u području proizvodnje lijekova, a neki će još napomenuti da joj nedostaje menadžerskog iskustva u drugim područjima. Ona to ne nječe niti smatra da joj je to nedostatak sve dok se sa sadašnjim poslodavcem lako može dogovoriti o svemu, uključujući to da PharmaS-u treba tročlana Uprava. Tako su odnedavno u njezinu njužem timu još Antonija Žarak i Vedran Čardžić, koji su došli iz Plive, odnosno Krke, i sa sobom donijeli još novog znanja, iskustva i najbolje prakse.

Na obavijesnoj ploči u njezinu uredu oko zapinje za fotografiju Realova trenera Josea Mourinho. Otkuda? Obrazlaže da je fotografiju dobila zajedno s ulaznicom za prvi od četiri nedavna ‘el clasica’ koji je odigran na stadionu Santiago Bernabeu. Otkuda pak to? Kaže da jako voli nogomet, da navija za Dinamo i da ide na sve njegove utakmice u Maksimiru, ali i na neka njegova gostovanja. Nada se Dinamovu proljeću u Europi, a u međuvremenu si priušti i pokoji izlet u Madrid. Drag joj je Real, ali Barcelona joj je još draža.