Home / Informacije / Čega se boji Sanader, a čega mi

Čega se boji Sanader, a čega mi

Dok se s jedne strane Vladini dužnosnici nasmiješeno slikaju po središtima gradova u kojima se održava svečana proslava Europskog tjedna, s druge strane šutke toleriraju najezdu protueuropskog raspoloženja, čime dodatno ohrabruju protivnike ulaska Hrvatske u EU. Protueuropski raspoložene snage iznimno su vješto iskoristile hašku presudu generalima, a Vlada nije učinila ništa da se suprotstavi takvim stajalištima. Rezultat je toga da priblizavanje kraju pregovora s EU Hrvatska dočekuje s rekordno niskom potporom stanovništva. Prema istraživanju Cro-Demoskopa, ulazak u EU podupire samo 44,6 posto građana, što je 6,2 posto manje nego prošli mjesec.

Činjenicu da su na kraju ožujka ove godine krediti poduzetnicima bili 8,2 posto viši nego godinu prije, može se protumačiti ulaskom u novi poslovni ciklus, ali isto tako i financijskom injekcijom koja bi mogla biti kobna za mnoge poduzetnike. Dok je iznos kredita poduzetnicima rastao, svi su makroekonomski pokazatelji padali, iz čega je lako zaključiti da je sposobnost poduzetnika za vraćanje kredita sve slabija. No s obzirom na to kako je stanovništvo i dalje više nego suzdržano prema novim kreditnim zaduženjima, bankama ne preostaje drugo nego da udovoljavaju rastućoj potražnji poduzeća. Jedini je problem što bi ovaj kreditni ‘overdose’ mogao jednako loše završiti i za poduzetnike koje kreditiraju i za njih.

Sve što se od njih tražilo da bi postali prva, jedina i vjerojatno posljednja tvrtka koja će biti spašena po Vladinu modelu C, uprava Badela 1862, na čelu sa Zvjezdanom Blažić, odradila je, no onda se dogodila neplanirana nova okolnost – promijenio se ministar financija. Nova ministrica Martina Dalić zaključila je pak da nije gotovo kad je gotovo, već će biti gotovo, ako će uopće biti gotovo, kada ona kaže da je gotovo. Država još nije ušla u vlasničku strukturu Badela 1862, čime bi se završio postupak jer je ministrica Dalić u modelu C pronašla neke momente za koje smatra da nisu usklađeni sa zakonima. Upravi Badela 1862 u međuvremenu i dalje stižu brojni upiti za savjet kako se ukrcati u model C, no, kako sada stvari stojte, jedini je savjet koji ima smisla taj da je bolje odmah odustati.

Dok Hrvatska ubrzano usklađuje svoje zakonodavstvo s europskim, međusobno neusklađeni hrvatski zakoni ostali su po strani. Jedan od ilustrativnijih primjera neusklađenosti pojedinih zakona može se vidjeti na primjeru pontona. Po jednom se zakonu pontoni definiraju kao plovila, koja se čak i upisuju u registar plovila. Po drugom se definiraju kao građevine, za čije postavljanje treba građevinsku dozvolu. U praksi se zbog toga događa da u marinama, koje bi pontonima mogle riješiti dio svojih problema s manjkom vezova, pontona nema. Primjerice, Marina Punat je pontone morala ukloniti prema nalogu građevinske inspekcije jer je ustanovljeno da pontoni nemaju građevinsku dozvolu. To što su pontoni bili upisani u registar plovila, građevinske inspektore nije zanimalo.

Revolucionarne zamisli ministra obrazovanja Radovana Fuchsa o tome da bi sveučilišni profesori i znanstvenici trebali biti odgovorni za trošenje novca na fakultetima bile su osuđene na propast od početka pripreme paketa novih zakona za područje znanosti i visokog školstva. Unatoč tomu što su neki pojedinci i institucije poduprli Fuchsove ideje, većina pripadnika akademskih zajednica spremnija je podizati ustavne tužbe ili strajkati nego dopustiti da se njihov rad vrednuje prema tržišnim načelima. Ministru je leđa okrenula i premijerka. Pod pritiscima sa sveučilišta Vlada je odlučila Fuchsov paket zakona povući iz daljnjeg postupka.

Jedna od najtežih europskih lekcija koju hrvatski poduzetnici još teško svladavaju jest ta da ne možeš dobiti novac koji ti je zakonom namijenjen ne pripremiš li dobar plan kako ćeš ga utrošiti. Još je teža lekcija, koju je rijetko tko svladao, da dobiveni novac moraš vratiti ne utrošiš li ga točno prema prihvaćenom planu. Upravo se na toj lekciji opeka sisački CMC, kojemu je iz Europske komisije naloženo da vrati državi 20 milijuna kuna dobivenih na ime potpora za provođenje plana restrukturiranja. Dok su te potpore u Zagrebu zaboravljene čim su CMC-u dodijeljene, Bruxelles je uočio da se novac nije trošio u skladu s prihvaćenim planom.