Draženko Kopljar, PBZ

Izazovi za CIO-e budućnosti uključuju povećanje efikasnosti u radu s manjim proračunima za IT, ostvarivanje direktnog doprinosa u prihode, investiranje u IT procese koji režu troškove, intenzivnije uključivanje u odlučivanje u tvrtki, fleksibilnost u znanju i vještinama te otpornost na stres zbog velikih očekivanja njihovih CEO-a.

Draženko Kopljar pripada novoj vrsti članova uprave. On je CIO (glavni informacijski menadžer) i u svojoj nadležnosti ima kompletan ICT Privredne banke Zagreb. Iako je jedan od rijetkih članova uprava u našoj zemlji koji ima taj opis radnog mjesta, njegov se posao ne razlikuje previše od onoga koji imaju kolege CIO-i u stranim zemljama. Izazova je i previše: od sve većih potreba za uporabom ICT tehnologija, pitanja sigurnosti, rasta učinkovitosti, efektivnosti, a sve to začinjeno je neprekidnim i brzim razvojem tehnologije. Prihvaćanje nove tehnologije i novih znanja širi horizonte poslovnih mogućnosti… i tako u krug. Te su pojavnosti prisutne u gotovo svakom sektoru poslovanja, ali u financijskom je to posebno naglašeno. Rekli bismo, samo mijena vječna jest – kaže Kopljar, inače inženjer elektrotehnike koji dovršava MBA studij. U svom poslu on nadgleda godišnji IT proračun PBZ-a od oko 200 milijuna kuna, u što ulaze troškovi održavanja IT sustava, ali i stvaranje inovacija poput aplikacija u mobilnom bankarstvu.

Moderne kompanije očekuju da informacijska tehnologija pomogne reducirati troškove i do 70 posto, da ih učini konkurentnijima, da pospješi operacije i omogući stvaranje novih komparativnih prednosti. Ljudi na čelu takvih ambicioznih projekata jesu CIO-i, odnosno najviše rangirani direktori u tvrtkama zaduženi za IT. I dok u svijetu oni poput Kopljara sjede u upravnim odborima tvrtki, u Hrvatskoj se zaposleni na toj funkciji mogu nabrojiti na prste, i to samo u najvećim kompanijama, mahom iz sektora kao što su financije i telekomunikacije. Unatoč Liderovoj potrazi, člana uprave zaduženog za informatiku nismo uspjeli pronaći ni u jednom drugom sektoru. Iz konzultantske tvrtke Deloitte potvrđuju kako u Hrvatskoj još nema dovoljno razumijevanja za potrebu uspostave funkcije CIO-a kao člana uprave, koji će biti jednako bitni kao i ostali članovi uprave. U većini kompanija tako ulogu CIO-a ima član uprave zadužen za operacije, kojemu je primarni cilj optimiziranje procesa iskorištavanjem novih tehnologija.

Ostale velike kompanije ne pridaju dovoljno pozornosti funkciji CIO-a zbog nedovoljne pozornosti na IT općenito, relativno malih IT odjela s limitiranim proračunima te eksternalizacije većine IT operacija vanjskim tvrtkama i slično. U takvim okolnostima teško je hvatati korak s trendovima u tehnologiji i s konkurencijom. ‘Cloud’, ‘open-source’, mobilno poslovanje, virtualizacija, društvene mreže i brojne druge tehnologije od kojih se očekuje da radikalno izmijene moderno poslovanje i koje su prema Gartnerovu istraživanju objavljenom u siječnju najveća preokupacija CIO-a u 50 zemalja svijeta, u mnogim domaćim tvrtkama samo su riječi bez praktičnog značenja i konkretnog plana. Stoga nije čudno što Hrvatska petu godinu zaredom pada na ljestvici Svjetskog ekonomskog foruma koja govori o IT konkurentnosti.

Direktor SAP-a Hrvatske Igor Dropulić identificirao je upravo manjak domaćih CIO-a kao jedan od važnijih indikatora i uzroka lošeg stanja domaćeg IT-a: – U rijetkim domaćim kompanijama u kojima smatraju da je CIO nužan i da dodaje vrijednost jasno je vidljiv pozitivan utjecaj na poslovanje tvrtke te adekvatno i napredno iskorištavanje informatičkih i komunikacijskih tehnologija u poslovanju kompanije – kaže Dropulić te naglašava kako CIO u modernoj kompaniji ima trojaku funkciju. To je osoba koja, prvo, razumije poslovne temelje, ima iskustvo u menadžmentu ljudi i procesa te razumije osnovno poslovanje kompanije u čijem je upravnom odboru. Drugo, ona razumije poslovne i tehnološke trendove koji će imati utjecaj na poslovanje tvrtke u srednjem roku te naposljetku, to je osoba koja preuzima odgovornost za dostupnost i relevantnost informacija koje su na raspolaganju visokom, srednjem i linijskom menadžmentu za donošenje odluka i u svakodnevnom poslu i na strateškoj razini.

Kompanija koja ima osobu u upravnom odboru posvećenu IT-ju u stanju je odgovoriti na sve te izazove mnogo bolje od kompanije koja takvu osobu nema ili misli da je ne treba. Osim toga lakše je odgovarati i izazovima modernog poslovanja – kaže Dropulić te objašnjava kako je u domaćim kompanijama u pravilu otvoreno i klasificirano mjesto ‘voditelja/direktora’ informatike. Ta se pozicija tretira kao mjesto troška, rijetko investicije, a pri zapošljavanju se ponajprije vodi računa o inženjerskim i tehničkim vještinama osobe, a ne o poslovno-menadžerskim. Najvažnija je razlika između CIO-a i IT direktora da je prvi životno motiviran da uspije projekt za koje se postavlja kao sponzor, a drugom je uloga pretpostavljena proračunom i opterećenjem da ga se ne probije. Samim time prvi ima izravan utjecaj na konkurentnost poduzeća, a drugi je zadužen pružati servis unutar zadanih okvira i bez očekivanja da utječe pretjerano na osnovno poslovanje tvrtke. Kako kaže konzultant i vlasnik tvrtke Infocumulus Sven Marušić, ovisno o industriji, ta je pozicija više ili manje važna. Nije jednako biti CIO u proizvodnji ili CIO u uslužnim djelatnostima koje opslužuju velik broj korisnika.

Većina takvih grupa ima svoje IT strategije koje pokrivaju sve zemlje članice. Također, većina ih odavno ima svoje programe IT konsolidacije, optimizacije troškova, ‘alignmenta’ unutar svoje grupe ili holdinga. U tom kontekstu često su točke takvih konsolidacija izvan Hrvatske, što lokalne IT organizacije i sve njihove dobavljače u lancu može dovesti u situaciju da im se znatno mijenja uloga, odnosno da moraju prilagođavati svoje kompetencije, tehnologiju i procese. Uvjerem sam da kvalitetna IT potpora može donijeti velike prednosti tvrtki na tržištu – kaže Jurković. Odgovornost sve većeg proračuna i sve veća uloga CIO-a kao inovatora i pokretača, a ne samo potpore poslovanju, podiže CIO-a na novu razinu. Kako Jurković kaže, u Erste banci primjer je takvih promjena ulaganje sve više resursa u projekte koji mogu donijeti dodatnu vrijednost i osigurati daljnji razvoj i koristi za vlasnike, zaposlenike i klijente, odnosno ‘change the bank’ ciljeve, za razliku od ‘run the bank’ napora koji se moraju uložiti kako bi banka svakodnevno normalno radila. Kako Deloittovo istraživanje pokazuje, dosta CIO-a složilo se sa zaključkom kako im je postojeća kriza pomogla da poboljšaju svoje pozicije kada su u pitanju odnosi s poslovnim stranom i komunikacije u vezi s investicijskim portfeljima i projektima. Prema nekim podacima, donedavno je prosječna IT organizacija (odjel ili sektor unutar kompanije) trošila 66 posto svog proračuna na svakodnevne troškove operacija, što je ostavljalo jako malo mjesta za transformaciju poslovnih strategija pod palicom CIO-a. Sve više usluga baziranih na internetu znači veću mogućnost financiranja inovacije i rasta.

Tehnologija je danas sve više povezana s temeljnim poslovanjem i poslovnim modelima, a od CIO-a se očekuje da još bolje povežu dva spomenuta svijeta. Zbog sve većeg broja striktnih regulativa, poput Solvencyja II, Basela II, Basela III i SoX-a, koje direktno i indirektno utječu na velik broj industrija i kompanija IT je jedan od vrlo bitnih čimbenika koji treba osigurati ostvarenje regulatornih ciljeva. Imajući na umu da u globalnoj ekonomiji informacijska tehnologija pruža mnogo prilika za promjene i inovacije te da je IT jedno od područja znanja i kompetencija u koje bi, smatramo, Hrvatska trebala ulagati, vjerujem da je razumijevanje potrebe za CIO-om u korelaciji s konkurentnosti kompanije – kaže Ivica Perica iz Deloitta. Dakle, svaki je CIO mali pomak prema većoj konkurentnosti. Jeftinije tehnologije oslobađaju resurse za sposobne CIO-e kako bi unaprijedili poslovanje i učvrstili svoje funkcije. I na domaćem tržištu to bi trebala biti prilika za ovu novu vrstu menadžera. Najpametnije kompanije znat će je iskoristiti.