Najdraža meta

Negativan scenarij u praksi bi značio svođenje pravosuđa na pomagaču u političkom lovu na vlastite ‘lopove’ kako bismo plijen mogli izručiti uvoznim ‘poštenjacima’.

Koliko se čuje iz izvora bliskih bivšem premijeru, on uistinu priprema knjigu. Ništa neobično: i prije je pokazivao spisateljski dar, sad ima mnogo slobodnog vremena, a ima i o čemu pisati. S obzirom na koncentraciju moći i način vođenja države uistinu bi imao što reći: i o svojim stranačkim kolegama, ali i o poslovnoj suradnji s nekim oporbenim pripadnicima na različitim razinama vlasti, s istaknutim ljudima sudbene vlasti, s domaćim i stranim poduzetnicima i menadžerima, bankarima, medijskim poduzetnicima… Međutim, ne vjerujem da ćemo ikad čitati takvo štivo. Jer ono bi nužno razotkrilo i – njega. A osobito ne vjerujem da ćemo takvo štivo čitati dok je Ivo Sanader prihvatio, pod istragom, pred izručenjem. Dakle, u statusu kad svako takvo otkriće može biti dokaz protiv njega samog. Iz Sanaderove pritvorske faze u najboljem slučaju možemo očekivati površno samoobrambeno štivo kojim bi prije sudskog procesa pokušao razvodniti vlastitu kaznenu odgovornost prebacujući je na suradnike kao što su oni u kaznenoj istrazi prebacivali na njega. Uz to može pokušati politički diskvalificirati svoje bivše stranačke kolege, prije svega Jadranku Kosor, koja mu je najdraža meta. No koliko danas u javnom prostoru uistinu teži Sanaderova (dis)kvalifikacija? Nema gotovo nikakvu težinu. Ivo Sanader danas je politički mrtvac suočen s prijetnjom višegodišnjeg zatvora. Pripisivati mu bilo kakav važan politički utjecaj, pa tako i utjecaj na sljedeće izbore, dok je sâm pod istragom – običan je blef.

Samo bi njegov kazneni postupak, kad se nade pred hrvatskim pravosudnim tijelima, mogao više razotkriti s kime je sve ulazio u poslovne ili korupcijske aranžmane, tko mu je u tome pomagao, tko je znao, a tko sludio… I što je tu kazneno djelo, a što samo politički neodgovoran ili nemoralan aranžman? Zbog svoje kompleksnosti i mogućega dugoročnog utjecaja na političko zdravlje nacije dobro je da je taj sudski rasplet odgođen za razdoblje poslije parlamentarnih izbora, da ne postane dio izborne kampanje.

Dva su temeljna scenarija za budući postupak protiv bivšeg premijera. Pozitivni: da se (politička) javnost suoči s korupcijskim modelom vođenja države, da se pokaže koliko je on dugoročno neodrživ, da politička elita iz njega izvuče pouku, ali da se u strogo provedenome pravosudnom postupku razluči kaznena odgovornost od političke ili medijske hajke. Takav bi postupak mogao biti uvod u novi model političkog upravljanja državom. Međutim, postoji i negativan scenarij: da postupak skizne iz strogo pravnih voda u političke i preraste u lov na vještice u kojem će se dalje razarati pravosudni sustav zbog postizanja politički poželjnih presuda. Bio bi to nastavak trenda koji se već pokazao na djelu rastezanjem zapovjedne, odnosno menadžerske, kaznene odgovornosti izvan pravnih standarda civiliziranih država. U praksi to znači svesti pravosuđe na pomagaču u političkom lovu na vlastite ‘lopove’ kako bismo plijen mogli izručiti uvoznim ‘poštenjacima’.

Postupak bivšem premijeru, provede li se strogo pravno, može uistinu postaviti mjerila za budući model upravljanja državom. No taj je postupak u rukama aktualnoga hrvatskog pravosuđa, a ne bivšeg premijera. A Ivo Sanader u njemu je samo sudski predmet, koji i dalje može blefirati. S knjigom ili bez nje.