VLADIMIR KOROMAN Inženjer koji je prodao brod Englezima

U trenutku kad sudbonosni, ili barem tako javnosti predstavljen, završetak pregovora s EU ovisi i o rješavanju dvadesetljetnog problema neisplative hrvatske brodogradnje, vijest kako je Brodarski institut iz Zagreba potpisao ugovor s engleskim naručiteljem City Cruisesom o isporuci katamarana za Olimpijske igre u Londonu 2012. ugodno je iznenađenje. Nositelj projekta jest Institut, koji je osmislio idejno rješenje i dizajn, a za realizaciju će biti zaduženo Brodogradilište Tehnomont iz Pule, što je, prema tvrdnjama glavnog ravnatelja Instituta Vladimira Koromana, dokaz da se u Hrvatskoj mogu graditi isplativi i konkurentni brodovi. Brodarski institut uspio je pobijediti u jakoj konkurenciji britanskih i zapadnoeuropskih dizajnera. Osim rokova i kvalitete rješenja ključan kriterij bila je upravo cijena.

Koroman, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, od 2004. glavni ravnatelj Instituta, u koji je došao s mjesta šefa Marketinga, istinsko je dijete Instituta. U njega je stigao odmah nakon diplome 1971., odnosno službeno, kao što kaže, 1972. zbog birokracije. Tako je od ukupno 63 godine postojanja Instituta Koroman u njemu proveo čak 40, a rođen je samo pet godina prije njegova osnutka. Starost tvrtke danas u vlasništvu Republike Hrvatske, nekoć istraživačkog centra uglavnom za vojne potrebe, vidljiva je gotovo odmah nakon ulaska. Veliki kompleks smješten u Novom Zagrebu iznutra pomalo izgleda kao vremeplov s posljednjom postajom u, onako odoka, 1960-ima, s interijerom koji se nije mnogo, ili nije uopće, mijenjao desetljećima.

U sobi za sastanke pomalo asketskog izgleda s otpranim kožnim stolcima Koroman objašnjava da je ta važna suradnja za OI uspostavljena zbog rada na drugom projektu, jahti, i dobrih preporuka koje su bile posljedica toga. Točan iznos posla ne želi otkriti zbog dogovora o tajnosti s naručiteljem, ali napominje kako je bila prihvatljiva i za Institut i za naručitelja. U početku pomalo oprezan, pažljivo promišljački odgovore, kako razgovor protječe, profesor se sve više opušta i pokazuje da usprkos desetljećima provedenima u tim prostorijama još sa strašću pristupa svojem poslu i da u njemu, menadžerskoj ulozi usprkos, prije svega čući inženjer koji voli ono što radi.

To, očito, za njega nije samo tvrtka za čije je upravljanje zadužen, nego posao koji ga i dalje ispunjava. Ljubavi prema struci usprkos menadžerski zadaci nisu mu bili nimalo laki. Institut je, poput mnogih tvrtki u ovoj državi promjenama 1990-ih takoreći preko noći ostao bez tržišta i morao se potpuno preorijentirati na slobodno tržište.

Nakon turbulencija olovnih godina Brodarski institut podijeljen je u tri osnovne cjeline: ekologiju, pomorsku tehnologiju i obnovljive izvore energije. Prema pojedinoj cjeline u ukupnom poslovanju, kaže Koroman, ovisi o trenutku, pa je, primjerice, prije segment obnovljivih izvora energije bio naglašen, a sada, pomalo iznenađujuće, brodogradnja uzima maha i povećavaju se narudžbe. U njegovoj viziji, a u skladu s tržišnim trendovima, ekologija, odnosno zelene tehnologije, trebala bi biti ključno područje za razvoj kompanije u budućnosti. Priznaje da u početku nije bilo lako, ali da su stvari u posljednje vrijeme krenule.

Da je posljednje desetljeće prošlog stoljeća bilo prilično teško, potvrđuje i njegov bliski suradnik Živko Ilijevski, stručnjak za tenkove. ‘Nakon rata nastupila su još teža vremena, kad se moralo izaći na otvoreno tržište. Mnoge noći zajedno smo probdijeli uz bilijar tražeći način na koji izbrisati vladajuće gleslo među inženjerima ‘mogu raditi samo ono što znam’ i iznova promicati temeljne vrijednosti inženjerstva. Inženjeri trebaju raditi ono što nikad nisu. U kombinaciji mladosti i iskustva Koroman je uspio vratiti temeljne vrijednosti inženjerstva i tako održati Institut na nemilosrdnom tržištu – kaže Ilijevski.

Koromanova je želja, prije svega, pridonijeti razvoju domaće industrije ugradnjom što više domaćih komponenata. Dugoročno gledano, perspektiva Brodarskog instituta vrlo je dobra, otkriva svoj optimizam, no kratkoročno pati od tipičnih boljki hrvatske ekonomije. Naplata je slaba i teško se dolazi do narudžbi. Ipak, svoje obveze još izvršava na vrijeme.

Upitan da opiše sebe, kao da je na razgovoru za posao, direktor kaže kako uvijek nastoji biti korakan i pravedan te da je možda katkad preblag i tolerantan, no primjećuje i da ponašanje ovisi o cilju, dizanju Instituta i njegove tržišne konkurentnosti. Katkad treba biti blaži, katkad stroži, ali mora biti reda i discipline, primjećuje. Svoje suradnike bira ovisno o projektu, tako da pokuša probati najbolje od ponuđenog. Važno mu je pritom da ljudi mogu funkcionirati kao timski igrači i da je komunikacija dobra. Očekivano za znanstvenika, smatra da mora biti otvorenosti u raspravljanju i slobode u iznošenju mišljenja.

U Institut je dovodio doktore znanosti dok još sâm to nije bio, ali govorio je da ustanovi trebaju ljudi koji pišu recepte, ne koji rađe po njima. Njegova sklonost rješavanju problema uvjetuje i njegov menadžerski stil koji teži na makrorazini usmjeravati poduzeće i davati ideje. Međutim, voli se i sâm uključiti u neke projekte i sudjelovati u njima do detalja – navika je koju potvrđuje njegova šefica Marketinga Nina Subašić.

Kad nađe vremena, sasvim očekivano, voli more i sve vezano uz njega. Kapetan na tvrtki voli, otkriva, biti i kapetan na brodu, krstariti i ribariti. Tako spaja ugodno s korisnim. Vesele ga šetnje u prirodi i vožnja biciklom iako baš nema previše vremena za te aktivnosti. Dodaje kako je prije volio i skijati.

Razlog za optimizam Koroman nalazi u sve više premlinarnih razgovora i upita u posljednje vrijeme te znakovima oporavka domaće brodograđevne industrije. Prelazak na tržišno orijentirano funkcioniranje kompanije nije sasvim završen, no ako je suditi prema energiji direktora i trendovima na tržištu, sljedeće godine mogle bi donijeti mirnije more za Brodarski institut.