Ovaj je posao mnogo kompleksniji nego što je to poduzetništvo. Biti član Vlade golema je odgovornost. Kao poduzetnik odgovaraš za zaposlenike i njihove obitelji, kupce, dobavljače… Naravno, svaki poduzetnik, osobito veći, ima i širu društvenu odgovornost. Ovdje je razina odgovornosti dugmata na nacionalnu razinu, osobito sad kad se borimo za gospodarski oporavak. Budimo realni, ovo je prva velika kriza nakon samostalnosti. Na Zapadu su svi naviknuli da se svakih sedam do 10 godina ciklički pojavljuju manje ili veće krize, a u Hrvatskoj smo prvi put od 1995. suočeni s posljedicama globalne financijske i ekonomske krize.
Dok smo se mi borili za neovisnost i imali rat, tranzicijske zemlje poput Slovačke, Češke i Mađarske učile su kako privući investicije. To je bitna razlika. Čovjek treba biti samokritičan, ali treba biti i objektivan. Pogledajte današnje ekonomske pokazatelje drugih zemalja, punopravnih članica Europske unije, mnogo ih je znatno iza nas. Vlada predsjednice Kosor prvi se put od rata suočava s ovakvom gospodarskom krizom i njezinim posljedicama, svakodnevno se bori za gospodarski oporavak zemlje i rast zaposlenosti te se sustavno bavi domaćim i stranim investicijama i uklanjanjem zapreka za ulagače.
Problemni su različiti, no često su vezani uz prostorno planiranje ili vlasničke odnose. Ministarstvo graditeljstva, nakon više uredbi i odluka kojima su procedure učinjene jednostavnijima i bržima, uskoro će ići s dopunama Zakona o prostornom uređenju i građenju, čime će se još ubrzati procedure koje su mogle trajati i po nekoliko godina, posebno u investicijama u turizmu. Hrvatska je ponajprije prepoznata kao turističko odredište, pa je logično da se najviše stranih ulagača danas zanima za turizam. Zato su prostorni planovi i njihovo brzo donošenje jako bitni. Kada je riječ o lokalnoj samoupravi, moram reći da i oni polako razumiju da i njihovi proračuni ovise o investicijama. Naravno, zna se dogoditi da su neke lokalne jedinice zatvorene u svoju čahuru.
Da. Kriza je donijela i nešto dobro, čini mi se da svi postajemo otvoreniji i spremniji na suradnju.
Postoje tri skupine ulagača – oni čiji su projekti u idejnoj fazi, oni s projektnom dokumentacijom, a treća su skupina oni koji imaju i riješeno financiranje… Privatni poduzetnici moraju imati riješeno financiranje kako bi ulagali. Vlada treba stvoriti dobru poduzetničku i investicijsku klimu, da bude potpora poslodavcima, a s druge strane svatko ima svoj dio odgovornosti i financiranje je dio koji trebaju riješiti poduzetnici.
Da, vrlo se brzo pokaže ako netko nije ozbiljan.
Golfski tereni zaista su jako dobar, ali samo jedan od načina kako produljiti turističku sezonu. I Srđ je dobar projekt upravo u tom smjeru. Također, mislim da ulagači trebaju znati kako komunicirati s lokalnom zajednicom i javnošću. Nije najsretniji način na konferencijama za medije ostvarivati komunikaciju s administracijom. Ulagači bi trebalo biti u najboljem interesu održavati neprestanu komunikaciju s lokalnom zajednicom i u zakonskim okvirima pronaći zajedničko rješenje.
Hrvatskoj definitivno trebaju golfski tereni, a kako bi ti projekti bili profitabilni, moraju se građiti hoteli i apartmani. Mislim da se može postići ravnoteža između profitabilnosti projekta i toga da ne želimo uništavati obalu, što se dogodilo u nekim mediteranskim zemljama. Uostalom, za to nema potrebe jer mi tek sada otvaramo takve projekte i možemo unaprijed upravljati prostornim planiranjem.
U nekim stvarima mi tek učimo, posebno na lokalnoj razini gdje se prvi put razgovara o projektima koji se mjere u stotinama milijuna eura. Vlada je preuzela realizaciju projekta Brijuni rivijera. Prvi se put uvodi pravo građenja, odnosno daje se koncesija na 50 i više godina i to je vrlo složen posao.