ZRAČNA LUKA ZAGREB Ni nakon otvaranja ponuda nije jasno kako će projekt izgledati

Mnogo je tajni vezanih uz projekt ZLZ-a. Jedna je od njih i sastav Stručnog povjerenstva za koncesiju novoga putničkog terminala na čijem je čelu državni tajnik za infrastrukturu Tomislav Mihotić, a čijih se mnogo članova uopće ne poznaje. Jasnje je da Vlada čezne za investicijama, ali ne želi se otkriti ni lokacija ni iznos ulaganja.

Javnim otvaranjem ponuda za koncesiju Zračne luke Zagreb (ZLZ) čiji je cilj gradnja novoga putničkog terminala, održanim u utorak, napokon se ušlo u finale prve faze javnog natječaja. Deset ponuđača pokazalo je interes za nešto što ni u samoj Hrvatskoj nije najbolje definirano. Novinarska pitanja nakon otvaranja ponuda bolje da se nisu ni postavila jer se čini da o nekim stvarima sad znamo manje nego što smo znali prije, što je ionako bilo šturo. Mnogo je tajni vezanih uz taj projekt. Jedna je od njih i sastav Stručnog povjerenstva za koncesiju novoga putničkog terminala na čijem je čelu državni tajnik za infrastrukturu u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Tomislav Mihotić, a čijih se mnogo članova uopće ne poznaje.

Zanimljivo je da se u ovoj priči prije gradnje terminala izgradio zid šutnje jer su mnogi članovi Povjerenstva, kao što sada stvari stojte, postavljeni ‘pro forma’. Iako svjesni nelogičnosti, ne usuđuju se izlaziti u javnost. Kao što je za Lider izjavio jedan od članova Povjerenstva koji je želio ostati anoniman, na javnom otvaranju ponuda mnoge članove Povjerenstva vidio je prvi put i mnoge su se odluke donosile uime Povjerenstva a da o tome članovi nisu imali pojma. Tvrdi da na održanim sjednicama nisu donesene nikakve ključne odluke. Vlasnici ZLZ-a (država 55 posto, Grad Zagreb 35 posto te Grad Velika Gorica i Zagrebačka županija po pet posto) postavili su uvjete za dobivanje koncesije, ali u priči je sporno što se ni danas ne zna kako će projekt na kraju izgledati. Primjerice, nakon 40 godina, kad istekne ugovor o koncesiji, terminal će pripasti državi, a ne ZLZ-u.

Zašto je to tako, mnogi nemaju pojma, kaže naš sugovornik, ali tako će se oštetiti ostali vlasnici, a možda i zaposlenici, kojima je Vlada, da bi ih umirila, ponudila 10 posto vlasništva u ZLZ-u. Neki članovi ‘sklepanog Povjerenstva’, kao što ga posprdo nazivaju, pitaju se na temelju čega se nekim zainteresiranim izlazi ususret drugi put produljenjem roka prijave i prilagodbom natječajnih uvjeta. Pritom naš sugovornik misli na Zračnu luku u Houstonu (HAS), za koju su mediji već pisali da se favorizira kao koncesionar. Međutim, ne zna se da mnogi članovi Povjerenstva o toj odluci nisu imali pojma.

Prema onomu što nam je rečeno, a o čemu se već dugo piše, igru vodi nekoliko ljudi okupljenih oko IGH kojima je u interesu da se projekt realizira što prije. Njihov je predstavnik direktor Zračne luke Zagreb Tonči Peoović, član Povjerenstva, ali koji ovih dana kad su se otvarale ponude nije bio u Hrvatskoj, što je pomalo čudno s obzirom na važnost projekta. Peoović je postavljen umjesto Boška Matkovića, svojedobno smijenjenoga jer se snažno protivio modelu cjelokupne koncesije zagrebačkog aerodroma i predlagao model gradnje terminala koji bi se dao u koncesiju, a ne cijeli aerodrom. Sadašnji projekt vrijedi 192 milijuna eura u prvoj fazi gradnje i još 29 milijuna eura u drugoj fazi koja će početi onda kad ZLZ dostigne broj od pet milijuna putnika na godinu; krajnji rok za to trebao bi biti tri godine. Međutim, upravo vrijednost projekta pokazuje koliko se zainteresiranim u državnim strukturama žuri jer su spremni prihvatiti zahtjev favorizirane hjustonske zračne luke, koja s kanadskom tvrtkom ADC-om čini konzorcij, za nižu vrijednost investicije i manje putnika (najvjerojatnije tri milijuna). Naime, izrada projektne dokumentacije u kojoj bi vrhnje pokupio IGH 10 je posto investicije, što nije nimalo beznačajno. Projekt se priprema već nekoliko godina, što je odobrio bivši premijer Ivo Sanader. Upravo je, kaže naš sugovornik, nastupio povoljan trenutak za realizaciju jer Vlada čezne za investicijama.

Tako su se poklopili svi interesi, uključujući onaj glavnog favorita za koncesiju. Još jedan upućen sugovornik koji je želio ostati anoniman rekao je kako je premijerka Jadranka Kosor, koja traži bilo kakvu mogućnost da se javnosti predstavi kako nešto radi, vrlo lako pala na priče o tako visokoj investiciji, nemajući pojma što se tu sve događa. On pak tvrdi da su u sve to indirektno, među ponuđačima, uključene i neke inozemne građevinske kompanije.

Umjesto da se u koncesiju da cijeli ZLZ, premijerka se mogla raspitati o prijašnjem, sad već propalom, prijedlogu da se na dosadašnjoj lokaciji sagradi novi terminal i da cijelim kompleksom kao i dosad upravlja ZLZ. Taj bi projekt stajao barem 50 posto manje, tvrde sindikalci, od ovoga megalomanskoga. Osim toga, dodaju, pet milijuna putnika ZLZ nikad neće ostvariti, što je neizravno priznato na otvaranju ponude, jer će se smanjenjem te brojke izaći ususret HAS-u. I najavljeni smanjenje investicija sa 192 milijuna eura na za sada nepoznat iznos također je potvrda da sindikalci nisu bez razloga digli prašinu zbog gradnje putničkog terminala i dodjele koncesije. Prijedlog da se za njihov projekt novac potraži i u pretpristupnim fondovima direktor ZLZ-a Tonči Peoović odbacio je argumentiravši to tvrdnjom da bi se gradnja odgodila tri godine, a za to vrijeme pretekla bi ih beogradska zračna luka. Nije riješeno ni pitanje ingerencije nad radnicima. Zaposleni se boje da će o njihovu broju odlučivati isključivo budući koncesionar, o čemu, kažu nam, u ministarstvu Božidara Kalmete šute.

Čini se da još mnogo toga nije riješeno, što se moglo primijetiti po nemuštim Mihotićevim odgovorima. Rekao je samo da je buduća lokacija definirana, ali izbjegao je odgovoriti gdje je. Ideja je, naime, bila da zgradu koncesionar gradi i na dijelu zemljišta u vlasništvu Ministarstva obrane, zbog čega je i njihov čovjek uključen u rad Povjerenstva. Međutim, i on, kako doznajemo, samo figurira. Na spomenutom je zemljištu vojna baza ispod koje su podzemna skladišta za migove, zato je pitanje tko će snositi troškove gradnje nove vojne baze, o čemu u tišini pregovaraju ljudi iz ministarstava prometa i obrane. Vrlo je teško pretpostaviti da će budući koncesionar i za to snositi troškove. Država nije predvidjela posljedice poput onih kakav će status imati Croatia Airlines, kako će to utjecati na druge hrvatske aerodrome te što je s 30 milijuna eura koje je Peooviću ostavio smijenjeni Matković. Da bi smirila probuđene sindikalce, Vlada bi trebala prepustiti 10 posto dijonica zaposlenicima, no čini se da ni to neće biti dovoljno. Netransparentnost rada Povjerenstva i njegove nemušte reakcije pri otvaranju ponuđa za ZLZ-ova koncesionara samo dodatno produžuje sumnju da će to za Hrvatsku biti još jedan propali projekt kojim će se okoristiti IGH i neki njemu bliski ljudi te sâm koncesionar. Sad kad smo dovedeni pred svršen čin treba spašavati što se može, a to znači dati koncesiju ozbiljnom ponuđaču koji zna upravljati aerodromom, a to su jedino, tvrdi naš dobro upućeni sugovornik, aerodromi u Münchenu i Zürichu te turski Incheon International Airport Corporation.