Ko ne znamo kamo želimo doći, svi putovi vode u pogrešnom smjeru, nekoliko nam je puta u razgovoru po novio Ivica Čačić, vlasnik tvrtke Hoteli Partner i predstavnik Marriota za Jugoistočnu Europu, želeći time naglasiti da se bez strategije ne može govoriti o razvoju turizma. Njegova tvrtka kreirala je strategiju razvoja turizma Hrvatske do 2010., pa smo od njega zatražili odgovore na pitanja o tomu koje su promjene potrebne hrvatskom turizmu i kako ih ostvariti. Osim o turizmu, razgovarali smo i o Hotelu Rebro, njegovu zajedničkom projektu s naftnim stručnjakom Davorom Šternom, koji je ovih dana otvorio vrata prvom gostima.
-
Kako je došlo do ulaganja u Hotel Rebro? Ideja da uložim u hotel nastala je kao posljedica frustracije većine klijenata za koje sam radio koji konzultante doživljavaju isključivo kao sredstvo koje opravdava cilj, a cilj je dobiti kredit od banke. Nakon što dobijem kredit često smatraju da je to što im je isporučeno zahvaljujući konzultantima beznačajno. Nažalost, u većini sam se slučajeva uvjerio da su potencijalno kvalitetne investicije ispaljene prosječne ili loše jer investitori nisu slušali savjete struke. Takav jalo posao čovjeku s vremenom dosadi. I onda se pružila prilika u natječaju za Hotel Rebro. Poklopilo se da sam se sreo s gospodinom Šternom i ideja o zajedničkom ulaganju rodila se praktički na kavi. Ideja o ulaganju u hotel u biti je nastala kao posljedica konvergencije tih dvaju putova – s jedne strane zbog frustracije konzultantskom strukom, a s druge zahvaljujući Šternovu poduzetništvu.
-
Kada je KBC Zagreb raspisao prvi natječaj za najam svojih prostora, govorilo se da je hotel najveći kamen spoticanja u natječaju jer neće moći premašiti 20 posto popunjenosti. Koliku popunjenost očekujete? Imali smo probnih mjesece i pol dana poslovanja. Iako tek sada krećemo s promotivnim aktivnostima, u prvih mjesec dana popunjenost hotela bila je deset posto, a drugi mjesec će biti iznad 25 posto. Za dobro poslovanje potrebna je popunjenost od 60 posto. Priča da je problem puniti hotel vjerojatno je nastala zbog toga što nije bilo mnogo tvrtki koje su mogle zadovoljiti uvjete natječaja. Naime, bolnica je tražila partnera sposobnog upravljati hotelom i poslovnim prostorima, a to su dva posve različita biznisa. Upravo zato se partnerstvo s Davorom Šternom pokazalo odličnim.
-
Hoćete li uspjeti postići popunjenost od 60 posto? Da smo mislili da ne možemo ne bismo ni ulazili u projekt.
-
Iako je hotel u sklopu bolnice, vaša ciljna publika nisu isključivo pacijenti i njihova rodbina? Naš se hotel igrom slučaja nalazi uz bolnicu i bolnica je vlasnik zgrade. To su jedine dvije površine našeg hotela s bolnicom. Kad smo pobijedili na natječaju, mjesec i pol smo razmišljali o tomu kako koncipirati hotel, odnosno hoće li on biti ekstenzija bolničkog smještaja, kompromis između hotelskog smještaja i bolničkog ili klasičnog hotel. Donijeli smo jasnu odluku i nje smo se držali po dizajnu i svemu ostalom, a prve reakcije pokazuju da je naša odluka bila ispravna. Pozicioniramo se kao moderan gradski ‘budget’ hotel na sjeveroistoku Zagreba.
-
Planirate li još neke slične projekte? Cilj mi je u sljedećih nekoliko godina u regiji otvoriti do 12 hotela. Svi će hoteli biti iste kategorije. Pri izradi koncepta za naš hotel nastojali smo krenuti onako kako to u marketinškim udžbenicima piše – od želja i potreba ljudi, a ponuditi im malo više nego što očekuju po njima prihvatljivo cijeni. Počeli smo s prodajnom cijenom sobe i stavili to u omjer s investicijom. Došli smo do zaključka da prodajna cijena sobe treba biti 500 kuna.
-
Hoće li novi projekti o kojima govorite također biti smješteni u većim gradovima? To će biti ‘city’ hoteli. Bit ćemo vezani uz gradove s populacijom iznad 150.000 stanovnika i na frekventnim lokacijama.
-
Dakle, planirate manje hotele po pristupačnoj cijeni u frekventnijim gradovima? To ne moraju biti manji hoteli. Ja bih volio da hotelni budu između 100 i 200 soba. Dakle, srednje veličine.
-
Planirate li u te projekte ići s Davorom Šternom? Bude li gospodin Štern nakon ovog projekta želio i dalje razvijati hotelski biznis, lako ćemo se dogovoriti.
-
U kojem bi razdoblju ti hoteli trebali biti isplativi? Kakva su vam očekivanja? Povrat investicije ovisi o tome hoćemo li ići u vlasništvo zgrade ili u najam. U slučaju vlasništva nad zgradom očekujem povrat za 12 do 15 godina. U najmu je povrat investicije brži. Uspijemo li na ovom pilot-projektu postaviti kvalitetan model poslovanja, hotel bi već nakon šest mjeseci trebao biti operativno profitabilan, što znači da mu više nisu potrebna dodatna sredstva za pokrivanje tekućih troškova.
