IVO MARKOTIĆ

ostao je na okupiranu području, od Vupika ili Belja niste mogli naplatiti potraživanje, a imovina dana banci u zalog, primjerice pšenica, ostala je ondje u silosima – objašnjava Markotić, dodajući da sanacija nije imala alternativu.

Bilo je, kaže, jednostavnije sanirati banke nego cijeli realni sektor. Drugo je pitanje modela i učinkovitosti, odnosno omjera između troškova čišćenja bilanci i zarade od prodaje. Markotić s nostalgijom i žaljenjem podsjeća na to da je Sabor u to vrijeme izglasovao i zaboravljeni dokument ‘Strategija privatizacije hrvatskih banaka’ u kojemu je bilo zapisano kako je interes države da u svakoj banci zadrži 25 posto plus jednu dionicu. Zašto se toga nitko nije držao, može se iščitati i iz načina na koji je privatizirana Slavonska banka.

• Nemojte mi stavljeti sol na ranu. Ako bih morao zbrojiti poraze, onda je moj životni poraz Slavonska banka, to je najteža izgubljena bitka. To vrijeme sanacije pamtim kao vrijeme najboljega kolektivnog duha jer su svi imali samo jedan cilj, nije bilo interesnih skupina, lobističkih grupa, podmetanja. To razdoblje pamtim po dobrom timskom radu i ozračju koje je vladalo u banci i oko nje, a onda i po ružnom presijecanju tog procesa. Sve što se dogodilo poslije smatram životnim neuspjehom – iskreno i bez uvijanja kaže Markotić aludirajući na najtežu epizodu u životu, kad je nevin nakratko završio iza rešetaka.

Sa statusom povjerenika u sanaciji ponašao se u skladu s pravilima funkcioniranja sustava, provođeći Vladinu politiku EBRD-ova ulaska u vlasništvo banke, no s obzirom na to da je tada funkcionirao paralelni (Glavašev) sustav vlasti, tu je bitku izgubio. Formalno, optužen je zbog toga što je u vrijeme sanacije banke, navodno suprotno zakonu, financirao košarkaški klub. Optužbe je brzo oslobođen jer u zakonu je jasno pisalo da banka u sanaciji nema nikakvih ograničenja za sponzoriranje sportskih, kulturnih ili humanitarnih manifestacija.

• To je bilo nevažno, nužna je bila inkriminacija, maknuti me tako da se procesi vode dalje. Iz toga bogatog iskustva naučio sam da je bolje biti anonim – priznaje.

Sugovornik iz tadašnjega bankarskog života koji je želio ostati anoniman potvrđuje kako je linija odlučivanja, postavljanja i smjenjivanja ljudi uglavnom zaobilazila pravila i institucije. Smjenjivalo se telefonskim pozivima, mimo nadzornih odbora, a u ovom je slučaju, kaže nam sugovornik, Markotić smetao Tuđmanovim miljenicima, dvojcu Glavaš – Kutle.

Naučivši lekciju, Markotić je doista ostao anoniman. Sve do imenovanja za glavnu poziciju u Centar banci (u kuloarima se svojedobno spominjao i kao jedan od Proteginih nasljednika u HPB-u) o njemu se malo znalo. Nakon Slavonske banke otišao je u Zagrebačku, gdje je vodio spajanja i akvizicije, zatim i velike sustave. Između Zagrebačke i Centar banke još su Locat leasing i Commentor, društvo za poslovno savjetovanje, a istodobno je bio i član NO-a mnogih kompanija.

No gdje god je radio, nije glumio velikog šeća.

• Autoritet ne možete postići funkcionom ni položajem, ljudi ga osjeti ili ne osjeti. Nikad s time nisam imao problema, ne zanima me kada tko dolazi na posao, kada tko odlazi, tko koliko radi, zanima me samo rezultat. Ljudi koji žele timski raditi za mene su poželjni suradnici. Zapravo sam i poslovno odrastao u sportu, to je najbolja simulacija života. Pobjeda, poraz, timski rad, trening, natjecanje, ‘fair play’, to je temelj upravljanja. Sport podrazumijeva i kulturu podnošenja poraza, jer pojedinac mora znati podnijeti poraz. To je uz timski rad ključna stvar – objašnjava Markotić.

Ni na novoj poziciji, kaže, neće biti drukčije. No ovoga je puta u nešto drukčijem položaju, jer je na čelu male banke, bez zaleđa stranog kapitala, dakle u startu ima veći trošak osiguranja izvora novca, a regulatori je trošak jednako opterećenje kao i velikima. Kaže kako je uvjeren da male banke imaju svoje mjesto na tržištu, i to prije svega u dijelu specijaliziranih usluga. Jasno mu je da ne može biti selektivnih mjera i politike, no uvjeren je da bi male banke specijalizacijom i pronalaženjem tržišnih niša morale naći mjesto pod suncem i da bi regulator to trebao uvažiti. Mala i srednja poduzeća ostat će ciljani klijenti banke, no ne planira veću marketinšku akciju:

• Nisam sklon marketinškom atraktiviziranju štednje, mora se osmisliši usluga koju će dio tržišta prepoznati. Prioritet je uspostava servisa usluge u dijelu neutralnih pasivnih poslova, jer onaj tko je došao u banku, a ne zna se obraniti od rizika, zalutao je – poručuje Markotić.

U malenoj hrvatskoj banci i okružju u kojemu caruju velike (inozemne) ribe nema sumnje da će mu sportske vještine i sportski duh prema kojemu živi itekako dobro doći.