Home / Financije / Mlinar Križevci

Mlinar Križevci

Prošlotjedna objava tvrtke Mlinar da traži prostore od 30 do 120 četvornih metara za svoje trgovine najava je da ta kompanija, nakon teškoća u kojima se našla dok je bila u vlasništvu Ivica Todorica, nastoji još više utvrditi liderski položaj. Traženje poslovnih prostorija vezano je uz kopneni dio Hrvatske i Istru jer je dalmatinski dio Mlinara sve do Dubrovnika preuzela splitska Pekara Babić u vlasništvu Ivica Babića. Da se u Mlinaru događaju pozitivne stvari, moglo se naslutiti već nakon što ga je u lipnju 2009. preuzela osječka Pekara Kruna u vlasništvu Mate Škoje. Preuzimanje se dogodilo kad je Mlinar već zabilježio gubitak od devet milijuna kuna u prvih šest mjeseci, a kraj te 2009. ipak je dočekao s 3,6 milijuna kuna gubitka. Prošlu je godinu pak završio s neto dobiti od 1,2 milijuna kuna, a koeficijent tekuće likvidnosti (omjer između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obaveza) bio je 0,7.

Posljedica je to, prije svega, rješavanja mlinarskog biznisa i orijentacije na pekarstvo, ali i iz financijskog izvještaja vidljivo je i to da su potraživanja smanjena gotovo za trećinu u odnosu na 2009., a i kratkotrajna financijska imovina (dionice kod povezanih poduzetnika, zajmovi, vrijednosni papiri…). Kad je riječ o cjelokupnoj kratkotrajnoj imovini, zalihe su ostale iste, čak su rasle. Koeficijent tekuće likvidnosti nastavio se smanjivati i u prvom ovogodišnjem tromjesečju spustivši se na 0,55, no zalihe su znatno pale (gotovo za trećinu), što upućuje na dinamičniju komercijalu. Međutim, potraživanja su ponovo počela rasti. Nastavi li se ovako, u ovoj bi godini mogla biti dvostruko veća nego lani.

Kad je pak riječ o kratkoročnim obvezama, vidljivo je da su one razlog pada koeficijenta jer su rasle 80 posto, posebno prema bankama i drugim financijskim institucijama. Rast kratkoročnih obveza, najviše prema bankama, nastavio se i u ovoj godini, ali znatno manje. Ovim tempom kratkoročne će obveze rasti 10-ak posto do kraja godine.

To znači da je tvrtka počela investirati, ponajviše u maloprodajnu mrežu. Ukupni su prihodi za prvo tromjesečje 58 milijuna kuna, što je više u odnosu na prethodni kvartal za gotovo 50 posto, no to ne znači da će takvi biti i na kraju godine. Prošle je godine Mlinar ukupno uprihodio 197 milijuna kuna, a realno je do kraja godine očekivati rast od 20-ak posto. Troškovi u prvom tromjesečju samo su nešto niži od prihoda, pa je tvrtka ostvarila neto dobit 145 tisuća kuna, što je pet puta manje u odnosu na prethodni kvartal.

Obveze prema dobavljačima porasle su s 22 milijuna kuna u 2009. na 27 milijuna u 2010., a u prvom tromjesečju ove godine smanjile su se na 20 milijuna. Mnoge od tih obveza preuzeli su nakon akvizicije. Uspostavljen je ritam njihova izvršavanja, zato, barem za sada, ne bi trebalo biti većih problema. Kad je pak riječ o zaposlenicima, vrlo je teško od nekoga dobiti službenu izjavu, no čini se da, barem prema neslužbenima, nisu previše zadovoljni statusom iako ih je većina prihvatila uvjete koje je postavio novi vlasnik. Razlog je, zasigurno, i u tome što je u današnje vrijeme teško naći novi posao, a Škojo ipak održava tempo isplate plaća.

Škojo i Mlinarov direktor Dominik Nikolić, koji se nisu odazvali našem pozivu da razgovaramo o tvrtki, zasigurno imaju svoju verziju te priče. Većinski vlasnik Mlinara osjeća je Pekara Kruna s udjelom od 91,56 posto, čiji je pak vlasnik Mato Škojo, čovjek koji je pokazao da ima nos za razne vrste biznisa. Svoju trgovačku kuću Alastor prodao je Konzumu, odakle i dobra suradnja s Ivicom Todorićem koji mu je i ponudio da od njega kupi Mlinar.

Danas se Škojo grupa osim pekarnicama Krunom i Mlinarom bavi stanoogradnjom, hotelijerstvom te distribucijom i servisiranjem automobila. Međutim, prema tvrdnjama u jednom časopisu 99 posto svoje energije Škojo posvećuje Mlinaru. To je njegov dosad najvažniji projekt i njime namjerava postati biznismen prepoznatljiv u Hrvatskoj; dosad je bio poznat samo u Slavoniji. To potvrđuje i prošlogodišnji početak investicije u Zagrebu vrijedne 200 milijuna kuna. Riječ je o tvornici kruha i pekarskih proizvoda, najvećoj u regiji, što će dodatno učvrstiti njegov vodeći položaj.

On je svakako vizionar, no druga je vrlo važna karika u Škojinu lancu 37-godišnji direktor Dominik Nikolić, pred kojim bi mogla biti uspješna kariera. Nikolić je dugogodišnji Škojin suradnik, prije Mlinara vodio je Škojin hotel Osijek. Poznaju se dovoljno da Nikolić može znati što se to mota po gazdinoj glavi. I generacijski su bliski: Škojo je od njega stariji šest godina. Dovoljno su mladi da mogu prihvaćati nove ideje i dovoljno iskusni da mogu povući prave poteze.

Problem bi im mogao biti nedostatak kadra, pogotovo u proizvodnji. To je, inače, problem u hrvatskoj pekarskoj industriji. Nekako će ga morati riješiti, pogotovo kad se realizira projekt u Zagrebu.

Valja spomenuti još jedan segment u kompaniji, marketing. Čini se da su pomalo samozatajni, što i sami priznaju kad kažu da će morati poraditi na brendiranju i marketingu općenito. Doduše, na tom polju već su odradili neke velike stvari jer ubrzano preuređuju Mlinarove trgovine, danas prepoznatljivije iako ih u reklamnim oglasima baš nema mnogo. Škojo je povukao razumljiv strateški potez odlučivši da trgovine svoje prvotne pekarnice Krune ‘utopi’ u trgovine Mlinara, ipak prepoznatljivijeg od Krune, za koju najviše znaju lokalni potrošači.

Međutim, Krune se ne namjerava odreći, upravo suprotno – najbolje će proizvode zadržati i za Mlinarove pekarnice. Suvremena i najveća pekarska industrija u Hrvatskoj svakako ima dobru perspektivu. U ponudi ima više od 30 različitih vrsta kruha i drugih pekarskih specijaliteta koje prodaje u više od stotinu svojih trgovina. Škojin je tim akvizicijom Mlinara preko noći postao član nacionalne poslovne lige i tek ga očekuju velike utakmice. Upravo taj nagli skok u najviši rang natjecanja mogao bi ga stajati ne povuče li ručnu na vrijeme i ne počne li razvijati Mlinar korak po korak.