Namjeravam sam malo smekšati poslovno odlučivanje. Na početku svoga tridesetpetogodišnjeg rada počeo sam od najčvršćeg pristupa, odnosno primjene kvantitativnih metoda, koje su se s vremenom smekšavale. Odlučio sam se za mekši pristup jer su donositelji odluka polako shvaćali da nemaju mnogo od preciznog izračuna. Mnogo je važnije voditi se intuitijom i mekšim vještinama (engl. soft skills, nap. a.). Uzeo sam osam dilema i uza svaku priložio jednu dramu jer sam uvjeren da su dileme s kojima se susreću donositelji poslovnih odluka već pokrivena u djelima velikih dramskih pisaca, oni su ih najbolje opisali. Naime, mnogo je lakše ljudima razumjeti poruku ako to mogu povezati sa svojim životom i stvarnim poslovnim situacijama. Izlaza iz tih teških situacija uvijek ima. Donositelji odluka moraju vjerovati da ovdje i sada postoji taj izlaz iako ga ne mogu jasno vidjeti.
Uzmimo za primjer dramu ‘Neprijatelj naroda’ mojega najdražeg dramskog pisca Henrika Ibsena u kojoj glavni lik koji vodi toplice dvoji treba li zbog zaraze zatvoriti kupalište ili zbog interesa bogatih dioničara nastaviti raditi. Ondje se sukobljavaju i interesi njegova brata građana i punca koji je cijelu uštedevinu uložio u dijonice. Glavni lik pokušava riješiti situaciju uklanjanjem uzroka zaraze u toplicama i tako udovoljiti svim stranama. To je veoma važno, znati da uvijek ima više izlaza. Čitajući tu dramu i druge u knjizi, mi doživimo katarzu koja nas potiče da se okrenemo oko sebe i prestanemo kroz mali prozor gledati u svijet. Kad počnete gledati drugačiju, širu sliku, lakše ćete naći izlaz iz teške situacije.