Primjenom direktyve 2004/24/EC početkom svibnja ljekovito bilje i tradicionalni biljni lijekovi, žele li s takvom deklaracijom opstati na tržištu, moraju na skupa testiranja kao i oni sofisticirani, ali i ekstraprofitni proizvodi farmaceutske industrije. Dosad u velikom dijelu svijeta zabranjena i proganjena, jedna biljka izlazi iz ilegale i potrošačkom društvu otkriva sve vrijednosti. Riječ je o steviji koju je u Paragvaju 1899. godine otkrio švicarski istraživač Moises Santiago Bertoni i klasificirajući je prema binarnoj nomenklaturi nazvao Stevia rebaudiana (Bertoni). Iako su pripadnici plemena Guarani tradicionalno upotrebljavali ka’he’e kao ljekovitu biljku, stevija je tek nakon Bertonijeva otkrića krenula u suvremenu civilizaciju.
Nažalost, za razliku od Azije koja ju je objeručke prihvatila, Zapad je gotovo do danasnjih dana područje embarga za tu biljku. Stručnjake je fascinirala neobična slatkoća svježih listova koji su osušeni i samljeveni u prah 30 do 40 puta sladi od šećera. Francuski su kemičari početkom 30-ih godina izolirali nekoliko glikozida, među kojima su steviosid i rebauiozid A, glavne supstancije koje ekstrahirane imaju čak 300 do 400 puta jači učinak od šećera. Međutim, kako je brzo moćna industrija šećera i kasnije za zdravlje još opasnija industrija umjetnih zaslađivača saharina, aspartama, ciklamata i sličnih spojeva prepoznala u steviji veliku, gotovo revolucionarnu opasnost za utjecaj i profit, društvenim i financijskim utjecajem uspjela je tu biljku proglasiti štetnom i protjerati je u ilegalu. Za razliku od SAD-a i mnogih zemalja pod njihovim utjecajem, stevija je u Hrvatsku donesena još 1920. godine.
