U zemljama EU pokazalo se da su tvrtke s izrazito ‘zelenom’ filozofijom otpornije na udar krize. Biti ‘zelen’ znači biti štedljiv – a to povećava profit.
Doista, više nema djelatnosti koja uz malo promišljanja, reorganizacije i ulaganja, koje se ubrzo može pokazati kao smanjenje troška, ne može postati ‘eko’ i tako privući klijente te steći ugled tvrtke koja participira u društvenoj odgovornosti i aktivno sudjeluje u općem boljštvu. Ako je do prije desetak godina inzistiranje na prefiksima ‘zelen’, ‘eko’, odnosno općenito ‘bio’, bilo pitanje pomodnosti ili ekscentričnosti vlasnika, danas je društveno odgovorno ponašanje, čak i u Hrvatskoj, postalo referencija prema kojoj klijenti, kupci i korisnici razvrstavaju i odabiru ponuđače robe ili usluga.
Riječ je o nezaustavljivu trendu koji nesmiljeno mijenja načela proizvodnje, marketinga, psihologiju kupaca i svijest građana diljem svijeta i već se godinama ne odnosi samo na neprskane jabuke i povrće iz bakina vrtova. ‘Eko’ se danas odnosi na pristup radu, proizvodnji i životu u zajednici koji vodi računa o posljedicama našeg djelovanja, očuvanju prirode i pitanje kakvu budućnost ostavljamo potomcima.
Zanimljivo je da se u zemljama EU pokazalo da su tvrtke s izrazito ‘zelenom’ filozofijom otpornije na udar krize, što se tumači time da promjena pristupa i određenje svoje društvene zajednice kao jedno od najvažnijih tvrtkinih ciljeva postavlja dugoročne ciljeve i smanjuje predatorsku korporativnu glad koja je, primjerice, nakon katastrofe u Meksiku zaljevu trajno uništila ugled diva poput British Petroleuma koji se kitio mnogim svojim tzv. ekozalaganjima, rješenjima i procesima.
Naravno, Hrvatska je osiromašena zemlja koja ne može potpuno, u svim dijelovima proizvodnje, ravno pravno pratiti svjetske trendove i proizvesti cjenovno i kvalitativno prihvatljive proizvode kao što to može npr. belgijski Ecover, tvrtka koja proizvodi ekološka sredstva za čišćenje i koja je zbog dosljedne provedbe načela u svim dijelovima procesa ondje najpoželjniji poslodavac. Primjerice, njezin zeleni krov, prekriven tankim slojem zemlje i s posađenim sukulentima koji zimi i ljeti osigurava optimalnu klimu u pogonu, zbog čega nema potrebe za grijanjem ili hlađenjem, mogao bi biti jedan od načina prelaska na ‘zeleno’, izvediv i ako govorimo o manje bogatim tvrtkama. Ecover, naime, zbog tog krova mnogo štedi na grijanju: ljeti temperatura u pogonu nikad ne prelazi 25 Celzijevih stupnjeva, a zimi se samo rijetko spusti do sedam stupnjeva (tek kad je vani temperatura dulje ispod minusa).
Međutim, treba imati na umu da su današnji kupci već dovoljno osviješteni da im ne možete samo tako ponuditi gotov ‘ekoproizvod’ nastao u potpuno neekološkom procesu. Oni, naime, zahtijevaju da proizvodnja bude prilagođena proklamiranoj ekokonceptu. Iako će najzagriženiji protivnici promjena cinično primijetiti da je ‘furanje na eko’ skupo pomodarstvo, mnogi primjeri pokazuju da ekološki, možda je bolje reći odgovoran, pristup poslovanju na kraju osigurava profit.
Zvonko Magić, direktor Energy Plusa, tvrtke koja proizvodi i projektira sustav za obnovljive izvore energije i njihovo inteligentno iskorištavanje, u što se ubraja i LED-rasvjeta iz vlastite proizvodnje, već je prije više desetaka godina u svojim prijašnjim tvrtkama počeo uvoditi neke elemente organizacije koji se danas podrazumijevaju kao društveno odgovorni. Za njega je to pitanje racionalnog ponašanja.