-
Mnogi fizičari očekuju da će grafen, ta dvodimenzionalna mreža ugljikovih atoma u strukturi pčelinjeg saća, donijeti revoluciju u elektronici. Kakva su vaša očekivanja o budućnosti primjene tog otkrića? – Ne mogu govoriti u tuđe ime, no grafen je svakako neobičan materijal koji ima mnoštvo iznimnih karakteristika koje su vrlo često vrhunske i jedinstvene u odnosu na druge materijale. Mogao bi biti koristan na mnogo područja, a elektronika je jedno od njih. Visoka električna i toplinska vodljivost neke su od tih karakteristika, a i veoma je proziran. Nema mnogo materijala koji imaju tu kombinaciju i zato bi trebao biti koristan u proizvodnji LCD-a, interaktivnih zaslona osjetljivih na dodir i slično. Grafen se može upotrebljavati u raznim elektroničkim uređajima. Nisam siguran hoće li se moći rabiti za integrirane krugove jer ima određena ograničenja.
-
S kojim ste se izazovima suočili tijekom istraživanja? Koliko ste dugo razvijali znanstveni rad? – Taj rad ni po čemu nije različit od znanstvenih radova na kojima inače radimo. Svi su oni uvijek velik izazov, a takvi trebaju i biti. Kada neka znanstvena zagonetka nije izazov, onda nije ni vrijedna istraživanja. Trebalo nam je određeno vrijeme za razvoj jer su ga znanstveni časopisi dva put odbili, iako ne znam zašto.
-
No, što mislite, zašto su ga odbili? – To treba pitati one koji su ga odbili. Siguran sam da je rad od početka bio fantastičan. No kao rezultat odbijanja morali smo ga kontinuirano poboljšavati. Biolo je to naporno vrijeme i puno smo radili. Trebala nam je godina od kada smo počeli s prvim eksperimentom, a zatim još sedam-osa mjeseci za objavu.
-
Vi ste jedan od najmladih laureata u povijesti Nobelove nagrade. Jeste li razmišljali o tome kako bi ta činjenica mogla utjecati na vašu karijeru? – Svakako bi mogla utjecati, i to na negativan način. Zato sada radim sve kako bih je zaboravio i vratio se u normalu. Trudim se reducirati ‘smetnju’ koju je stvorila.
-
Kako bi nagrada mogla imati negativan utjecaj? Možete li malo to objasniti? – Ima nekoliko negativnih stvari. Svi vas odjednom zovu na razna primanja i odlučio sam ne prihvatiti pozive. To nisu samo znanstvena događanja nego i ona političke naravi. Odjednom svi misle da se ste stručnjak za sve i sve što kažete vrlo je važno. Nije to tako velik problem, no istodobno je dovoljno velik jer oduzima dragocjeno vrijeme. Najveći je problem nedostatak vremena i zato se doista trudim umanjiti te smetnje.
-
No znanstvenici se često žale da ih vlada ne pita za savjete iako bi njihovo mišljenje moglo biti vrlo korisno. Kakva su vaša iskustva? Treba li znanstvenike više uključiti u važne odluke vezane uz ekonomsku politiku? – Voljeli bismo da vlada više cijeni znanost, stavlja je na pravu razinu i uključi znanstvenike kada se donose odluke o znanstvenim procjenama. No za to treba vremena. Imam priliku sudjelovati u tim raspravama i utjecati, i to samo zato što sam iznenada došao u poziciju da se moj glas broji. Stoga ću pokušati razgovarati s političarima o problemima na našem području.
-
Kako biste opisali stanje u fizički perspektivi za budućnost? Koji su najveći problemi za znanstvenike? – Tehnologija napreduje veoma brzo i to donosi određene probleme, no siguran sam da će se to riješiti u bližoj budućnosti. Tehnologija materijala razvija se ubrzano i doista nisam očekivao tako brz napredak. Ponajprije sam zainteresirani za fizičku, a ne tehnologiju. Kad je riječ o proizvodnji dvodimenzionalnog materijala i kombiniranja, postoji nekoliko problema i ljudima je dosta teško shvatiti što se događa. Samo prije sedam godina prvi smo put uveli grafen, danas ga malo bolje razumijemo i trenutačno su novi izazovi kombiniranje materijala.
Nobelova nagrada stvorila mi je probleme
Budući da ste porijeklom iz Rusije, je li vam poznata tamošnja situacija u znanosti i njezino financiranje? Kakvo je stanje u odnosu na Veliku Britaniju? – Ne znam mnogo o tome.
A jeste li upoznati sa situacijom u znanosti u Hrvatskoj? Jeste li ikada radili s hrvatskim znanstvenicima? – Nikad nisam radio s hrvatskim znanstvenicima.
Ako se ne varam, Nobelova nagrada za fizičku vrijedna je oko 1,5 milijuna dolara. Kako namjeravate iskoristiti novac? Možda za novo istraživanje, opremu? – Iskreno, toliko sam bilo zauzet u proteklih nekoliko mjeseci da nisam ni stigao razmišljati o tome. Novac će se podijeliti među ljudima koji su radili na tome i tek je prebačen iz Stockholma u Englesku. Doista ne znam.
Čime ste bili zauzet? Radite na novom istraživanju? – Naravno. Izgubio sam već dosta vremena, čak nekoliko mjeseci, jer sam bio zauzet prezentacijama od Švedske do Francuske. Zato moram puno raditi da nadoknadim izgubljeno vrijeme.
Jeste li se igrali fizičara kada ste bili dijete? Tko vam je bio uzor? – Nisam imao nikakvih uzora, no uvijek sam znao da ću se baviti ili fizikom ili inženjerstvom. O tome sam odavno razmišljao. S trinaest godina bio sam već prilično ozbiljan; znao sam na koje sveučilište želim ići, naporno sam radio na tome i pripremio se. Pohađao sam različite pripremne programe, što mi je sigurno pomoglo pri upisu.
Na kakvom istraživanju točno radite? – Razvijamo taj materijal, ali istražujemo i druge dvodimenzionalne materijale. Počeli smo ih kombinirati. To je velik projekt i na tome treba raditi. Naš je cilj proizvoditi materijale po narudžbi. Dakle, oni trebaju odgovarati na specifične potrebe, a ne obrnuto. Prije se prema svojstvima materijala određivala njihova primjena.
Jednom ste spomenuli kako je uobičajeno da se znanstvenici sele. Koje je vaše sljedeće odredište? – Podnio sam ostavku prije gotovo godinu dana i baš prije dodjele planirao sam se preseliti u Singapur. No zbog nagrade odlazak je odgođen.
Kada onda planirate u Singapur? – Već veoma kasnim jer se sve oduljilo. Ako budem išao, to bi moglo biti za šest mjeseci.
Što biste savjetovali mladim znanstvenicima? – Rekao bih im da ne slušaju savjete, nego da stvore svoj originalni put. Mislim da je to najzanimljiviji i najobećavajući način.
Svojedobno ste rekli da znanost treba biti zabavna i da ne treba uvijek težiti skupim multimilijunskim eksperimentima kako bi se u njoj uživalo. Može li se to shvatiti kao savjet? – Ako imate priliku raditi za multimilijunske ugovore, samo dajte. Jedan od velikih izazova jest skupa oprema pa su onda znanstvenici naviknuti da stvari rade na jeftiniji način, odnosno da se snalaze kako znaju i umiju. Mora li znanost biti zabavna? Da, naravno! Na znanost ne treba gledati kao na posao. Ona treba biti dio čovjeka, nešto što se radi s užitkom kao što se s užitkom ljudi bave hobijem. Tek onda to će biti uspjeh.
