Zašto reformski zakoni u izbornoj godini, deplasirano je pitanje jer zakone nismo izrađivali zbog izbora, nego zbog nužnosti promjena, s kojima smo već zakasnili.
Nebulozne kritike o komercijalizaciji i privatizaciji javnih sveučilišta ne daju se iščitati ama baš nigdje, ni iz kojeg članka predloženih zakona. Ako je autonomija sveučilišta ugrožena, a nije, čega se onda boje kritičari?!
Kapitalizam ne valja, a ne valja ni neoliberalizam, kažu neki od glavnih kritičara prijedloga reformskih zakona u znanosti i visokom obrazovanju. Međutim, u svijetu su propali jedino realsocijalizam i komunizam, a nešto novo kao društveni poredak i doktrina, čini se, još nije ugledalo svjetlost dana.
I kod nas još ima rudimenata samoupravnog socijalizma, i to, gle čuda, nigdje drugdje nego na našem najstarijem i najvećem sveučilištu. Naime, evaluacijski tim EUA-e (European University Association) u petak je predstavio svoje prvo mišljenje o Sveučilištu u Zagrebu, koje se ne razlikuje previše od onoga preliminarne iz prošle godine. Rezultati su bili predstavljeni u auli Rektora, koja je zjapila prazna. Nije ondje bilo ni rektora ni većine članova Senata. Analiza sustava visokog obrazovanja koja je obuhvatila 260 sveučilišta u 35 europskih zemalja upućuje na sljedeći zaključak: s aspekta integriranih i neintegriranih sveučilišta neintegrirani model specifičan je za sveučilišta na prostoru bivše Jugoslavije – takva se, ‘konfederativnog’, modela ne nalazi nigdje u drugim europskim državama.
Integracija zapadnoeuropskih sveučilišta i restrukturiranje počelo je prije 20-ak godina, dakle prije uvođenja Bolonje, a na srednjoistočnim sveučilištima nakon pada realsocijalizma. U EUA-inu najnovijem izvješću tim ponovo uočava fragmentiranost, nestrukturiranost, naslijeđene vize, slabu internacionalnu vidljivost. Rezultati istraživanja nisu u skladu s oznakom Sveučilišta u Zagrebu kao ‘flagship university’.
Ciljevi reforme u prvom su redu: stvaranje institucionalnog okvira kao preduvjeta za provedbu strategija za razvoj sustava, osvremenjenje na crti svjetskih i europskih trendova, povećanje znanstvenih i istraživačkih potencijala, usklađivanje studijskih programa s tržištem rada, usklađivanje sustava znanstvenih istraživanja s potrebama gospodarstva i društva u cjelini, učinkovitiji sustav financiranja – utemeljen na postignucima, povećanje stupnja društvene odgovornosti sektora, konkurentnost na regionalnoj i razini EU, povećanje autonomije, ali i odgovornosti za sredstva dobivena iz državnog proračuna, definiranje visokog obrazovanja kao javnog dobra dostupnog svima pod jednakim uvjetima tijekom redovitog studiranja.
