Sedam koraka vruće proizvodnje

Kad je prije 150 godina u staklarni Straži u Humu na Sutli proizvedena prva staklena boca, utemeljena je budućnost današnje tvornice Vetropack Straže. U početku se u drvenim kalupima proizvodilo 2.000 boca na dan, a danas ih se u suvremenim pogonima Vetropack Straže proizvode 2,5 milijuna. Nakon bavarskog industrijalca Michaela von Poschingera, prvog vlasnika humske tvornice stakla, izmijenjalo ih se nekoliko, a u priči o povijesti tvornice Vetropack Straže spominje se i jedna žena.

Riječ je o Elsi Sonnenberg, supruzi krapinskog inženjera Josefa koji je 1902. godine kupio tvornicu. Tada je Elsa napisala pismo pronađeno 1957. u boci rogaške kiselice zazidanoj u zidu pogona koji je bio rušen zbog proširenja tvornice. ‘Kako bih rada znala odgovor na pitanje kako će ovdje biti za 100 godina…’ napisala je Elsa dodajući neka Bog da tvornici sretan razvoj i napredak. Humsko tvornica staklene ambalaže doživjela je neslučen uspjeh u vrijeme socijalizma, preživjela je raspad tržišta bivše države i privatizaciju, a od 1996. posluje u sastavu švicarske kompanije Vetropack. Jedna je od sedam Vetropackovih europskih tvornica, zapošljava 620 djelatnika i prva je u grupi počela proizvoditi staklenu ambalažu plave boje. Iako je napisala da strahuje kako će ‘biti sve crno od čađe’ jer će prelijep zagorski krajolik uništiti industrijalizacija, Elsa Sonnenberg se prevarila. U Humu na Sutli čovjek može kvalitetno živjeti zahvaljujući upravo Vetropack Straži koja izvozi gotovo 70 posto svoje proizvodnje.

U posjetu Vetropack Straži, jedinoj hrvatskoj tvornici stakla, doznali smo kako se proizvode staklene boce. Najpakeniji dio proizvodnog procesa događa se u vrućoj zoni tvornice oko staklarskih peći.

Kvarcni pijesak sudjeluje s 52 posto u proizvodnji staklene ambalaže, a ima ga u bijeloj i svjetlosmeđoj boji. Bijeli je samo dva posto čišći od smeđeg. Kvarcnom pijesku dodaju se lom-staklo, soda, kalcit, dolomit i feldšpat. Lom-staklom za sedam posto smanjuje se potrošnja energije u proizvodnji ambalaže.

Sve sirovine za proizvodnju stakla stavljaju se u miješalice u određenom omjeru i ubacuju u topilište peći u kojima se tule na temperaturi od 1.650 stupnjeva Celzijevih. Pretvaraju se u tekuće staklo, staklene kapi čija je temperatura 1.300 stupnjeva Celzijevih, a režu se škarama. Temperatura oko peći penje se i do 700 stupnjeva Celzijevih pa djelatnici koji rade na zamjeni mješača sirovina moraju imati zaštitnu odjeću i obuću; kape, naočale, cipele i rukavice. Dio tvornice u kojemu rade nazivaju vrućom zonom. Atmosfera ondje izgleda paklenski – i buka je nesnošljiva.

Staklene kapi padaju u predoblik gdje se oblikuje grlo boce i predoblik koji se prebacuje u kalupe u kojima se pomoću vakuuma i komprimiranog zraka dobiva konačni oblik boce ujednačene debljine. Proces proizvodnje jedne boce traje od tri do četiri sekunde.

Budućnost i razvoj Vetropack Straže ovise o prilagođavanju zahtjevima tržišta i primjeni najnovije tehnologije, što je osnovni uvjet konkurentnosti. Vetropackova poslovna strategija ‘Staklo oblikovano po mjeri’ osmišljena je 1998., kad su uvedeni novi oblici i veličine boca te ostalih staklenki, a donijela je u proizvodnju i plavu boju stakla. Osim tržišne konkurentnosti proizvodnja plavog stakla rezultat je psihološkog pristupa. Od oblika boce važnija je boja jer uzrokuje određene emocije potrošača. No kad je slovenski Fructtal od Vetropack Straže naručio kobaltno plave bočice za sokove, nisu ga zanimale emocije nego konkurentska utakmica. Kad je 2003. u Vetropack Straži pokrenut proizvodni proces bojenja stakla u feederu, plave bočice nazvane Blondy bile su prvi obojeni proizvod. Taj proces izvodi se prema najsvremenijoj tehnologiji, jedna je proizvodna linija nadograđena tako da se ponovno bojenje stakla izvodi u kanalu koji dovodi užareno staklo od peći do staklarskog stroja. Postupak bojenja stakla provodi se tako da se bijelom staklu dodaju granule plave boje. Skuplje je proizvoditi boce u plavoj boji nego u osnovnim bojama, bijeloj, smeđoj i zelenoj, jer je ta boja skupa, kao i strojevi za taj postupak. Posao bojenja stakla dodatnim bojama, u koji je uloženo pet milijuna kuna, višestruko se isplatio jer Slovenci nisu jedini kupci plavih boca. Proizvedeni su milijuni kobaltno plavih boca te još čak 27 artikala u sedam različitih nijansi boja. Osim kobaltne plave Vetropack Straža proizvodi nekoliko nijansi svijetloplavog, svijetlozelenog te bijelog stakla s UV zaštitom. Budući da se ta tehnologija stalno može nadograđivati, iako to zahtijeva veća ulaganja, može se proizvesti staklo različitih boja i nijansi. Vetropackova ‘plava linija’ postoji samo u Vetropack Straži koja jedina u toj kompaniji proizvodi boce i staklene plave boje, a jedna je među rijetkim europskim tvornicama staklene ambalaže koje imaju tehnologiju bojenja stakla u feederu.

Zahvaljujući najsuvremenijoj tehnologiji ugrađenoj u tvornicu Vetropack Stražu samo sedam posto ondje stvorenih boca ne prođe test kvalitete. No i one dobivaju novu priliku: vraćaju se u proces proizvodnje kao lom-staklo.

Gotove se boce pomičnom trakom prenose do hladionika, tunelske peći, u kojima se ponovno zagrijavaju na temperaturu od 540 stupnjeva pa se opet hlade na temperaturu okoline. Tako se smanjuje napetost i oplemenjuje vanjski dio boce, što povećava otpornost na lom.

U strojevima za kontrolu kvalitete provodi se optička, mehanička i elektronička kontrola boce, posebno grla, dna i tijela. Ti strojevi imaju infracrvene senzore i selektiraju boce, pa one koje ne prođu test, završavaju u staklenom otpadu. Priča se vraća na početak.

Boce koje prođu kontrolu pomičnim trakama dolaze do pakirnih uređaja koji ih automatski slažu na palete. Automatiziran je i proces prijevoza palete s bocama automatski upravljanim kolicima do mjesta na kojem se presvlače folijom. Taj se proces događa u hladnoj zoni tvornice.

Palete spakiranih boca odvoze se u skladište koje je na otvorenom (imaju i zatvorena skladišta – štoviše – takvih je 50%), a dio kojeg je na području Slovenije jer je u Humu na Sutli hrvatsko-slovenska granica. Dio inozemnog skladišta povezan je mostom s tvorničkim krugom i glavnim skladištem.

Oko sedam posto novih boca ne prođe test kvalitete pa kao lom-staklo završava ponovno u procesu proizvodnje. No Vetropack Straža mnogo više recikliranog stakla dobiva iz drugih izvora – povrata staklene ambalaže. Stakleni lom razvrstava se po boji: bijelo, smeđe, zeleno, među boje te ponovno šalje u proizvodni proces. U svakoj je peći 500 tona stakla odjednom, a svaka ima nekoliko zona, od kojih je posljednja homogenizacija. Bez toga staklo se ne može oblikovati u željeni proizvod – kaže Kovačec.

U asortimanu ambalažnog stakla Vetropack Straže razne su vrste boca za pivo, vino, vodu, dječju hranu te različite staklenke. Godišnje se u Vetropack Straži proizvede više od 900 milijuna komada staklene ambalaže, radi se u četiri smjene, a staklarske se peći nikad ne gase.

Miroslav Kovačec, dipl. ing. strojarstva, tehnolog je progresima. Među ostalim, zadužen je za kontrolu rada sustava automatske regulacije mase staklene kapi u vrućoj zoni Vetropack Straže.

Peći se ne smiju zaustaviti jer to znači prestanak proizvodnje i gubitak desetaka milijuna eura. Zbog toga smo u vrijeme nestanice plina osigurali naftu kao rezervnu energiju. Plamenike je lako zamijeniti i nastaviti proizvodnju, no ne smije se dopustiti da se staklo u peći stvrdne jer se ne može dati onoliko energije koliko je potrebno da se ponovno rastali – objašnjava Kovačec.