Trudim se reducirati ‘smetnju’ koju je stvorila

Jedan od najmladih nobelovaca svih vremena za Tehnopolis je objasnio svoju fascinaciju grafenom. Riječ je o najtanjem, najtežem i najsnažnijem materijalu na svijetu, koji je interesantan i fizičarima i elektrotehničarima zbog razvoja LED tehnologije i proizvodnje fotodetektora. Svi su oni uvijek velik izazov, a takvi trebaju i biti. Kada neka znanstvena zagonetka nije izazov, onda nije ni vrijedna istraživanja. Trebalo nam je određeno vrijeme za razvoj jer su ga znanstveni časopisi dva put odbili, iako ne znam zašto.

• No, što mislite, zašto su ga odbili? – To treba pitati one koji su ga odbili. Siguran sam da je rad od početka bio fantastičan. No kao rezultat odbijanja morali smo ga kontinuirano poboljšavati. Biolo je to naporno vrijeme i puno smo radili. Trebala nam je godina od kada smo počeli s prvim eksperimentom, a zatim još sedam-osa mjeseci za objavu.

• Vi ste jedan od najmladih laureata u povijesti Nobelove nagrade. Jeste li razmišljali o tome kako bi ta činjenica mogla utjecati na vašu karijeru? – Svakako bi mogla utjecati, i to na negativan način. Zato sada radim sve kako bih je zaboravio i vratio se u normalu. Trudim se reducirati ‘smetnju’ koju je stvorila.

• Kako bi nagrada mogla imati negativan utjecaj? Možete li malo to objasniti? – Ima nekoliko negativnih stvari. Svi vas odjednom zovu na razna primanja i odlučio sam ne prihvatiti pozive. To nisu samo znanstvena događanja nego i ona političke naravi. Odjednom svi misle da se ste stručnjak za sve i sve što kažete vrlo je važno. Nije to tako velik problem, no istodobno je dovoljno velik jer oduzima dragocjeno vrijeme. Najveći je problem nedostatak vremena i zato se doista trudim umanjiti te smetnje.

• No znanstvenici se često žale da ih vlada ne pita za savjete iako bi njihovo mišljenje moglo biti vrlo korisno. Kakva su vaša iskustva? Treba li znanstvenike više uključiti u važne odluke vezane uz ekonomsku politiju? – Voljeli bismo da vlada više cijeni znanost, stavlja je na pravu razinu i uključi znanstvenike kada se donose odluke o znanstvenim pro- računima. No za to treba vremena. Imam pri- liku sudjelovati u tim raspravama i utjecati, i to samo zato što sam iznenada došao u poziciju da se moj glas broji. Stoga ću pokušati razgovarati s političarima o problemima na našem području.

• Kako biste opisali stanje u fizički perspektivi za budućnost? Koji su najveći problemi za znanstvenike? – Tehnologija napreduje veoma brzo i to donosi odredene probleme, no siguran sam da će se to riješiti u bližoj budućnosti. Tehnologija materijala razvija se ubrzano i doista nisam očekivao tako brz napredak. Ponajprije sam zainteresirani za fizičku, a ne tehnologiju. Kad je riječ o proizvodnji dvodimenzionalnog materijala i kombiniranja, postoji nekoliko problema i ljudima je dosta teško shvatiti što se događa. Samo prije sedam godina prvi smo put uveli grafin, danas ga malo bolje razumijemo i trenutačno su novi izazovi kombiniranje materijala.

• Budući da ste porijeklom iz Rusije, je li vam poznata tamošnja situacija u znanosti i njezino financiranje? Kakvo je stanje u odnosu na Veliku Britaniju? – Ne znam mnogo o tome.

Znanost ne treba gledati kao na posao. Ona treba biti dio čovjeka, nešto što se radi s užitkom kao što se s užitkom ljudi bave hobijem. Tek onda će to biti uspjeh, ističe Novoselov.

• Jeste li se igrali fizičara kada ste bili dijete? Tko vam je bio uzor? – Nisam imao nikakvih uzora, no uvijek sam znao da ću se baviti ili fizikom ili inženjerstvom. O tome sam odavno razmišljao. S trinaest godina bio sam već prilično ozbiljan; znao sam na koje sveučilište želim idti, naporno sam radio na tome i pripremio se. Pohađao sam različite pripremne programe, što mi je sigurno pomoglo pri upisu.

• Na kakvom istraživanju točno radite? – Razvijamo taj materijal, ali istražujemo i druge dvodimenzionalne materijale. Počeli smo ih kombinirati. To je velik projekt i na tome treba raditi. Naš je cilj proizvoditi materijale po narudžbi. Dakle, oni trebaju odgovarati na specifične potrebe, a ne obrnuto. Prije se prema svojstvima materijala određivala njihova primjena.

• Jednom ste spomenuli kako je uobičajeno da se znanstvenici sele. Koje je vaše sljedeće odredište? – Podnio sam ostavku prije gotovo godinu dana i baš prije dodjele planirao sam se preseliti u Singapur. No zbog nagrade odlazak je odgođen.

• Kada onda planirate u Singapur? – Već veoma kasnim jer se sve se oduljilo. Ako budem išao, to bi moglo biti za šest mjeseci.

• Što biste savjetovati mladim znanstvenicima? – Rekao bih im da ne slušaju savjete, nego da stvore svoj originalni put. Mislim da je to najzanimljiviji i najobećavajući način.

• Svojedobno ste rekli da znanost treba biti zabavna i da ne treba uvijek težiti skupim multimilijunskim eksperimentima kako bi se u njoj uživalo. Može li se to shvatiti kao savjet? – Ako imate priliku raditi za multimilijunske ugovore, samo dajte. Jedan od velikih izazova jest skupa oprema pa su onda znanstvenici naviknuti da stvari rade na jeftiniji način, odnosno da se snalaze kako znaju i umiju. Mora li znanost biti zabavna? Da, naravno! Na znanost ne treba gledati kao na posao. Ona treba biti dio čovjeka, nešto što se radi s užitkom kao što se s užitkom ljudi bave hobijem. Tek onda to će biti uspjeh.