DRŽAVNI REKET Kalmeta naplaćuje pulskoj marini 14 puta višu koncesiju nego ACI-ju

U Hrvatskoj ima premalo stranih investicija zdravog kapitala i zbog toga što u proteklih 20-ak godina nikad nije bilo sigurno kad će korumpirani državni službenici izložiti investitora reketarenju sličnom kao u marini Veruda u Puli.

Marina Veruda u Puli izvrgnuta je u posljednje vrijeme intenzivnom državnom reketarenju. Božidar Kalmeta, ministar mora, prometa i infrastrukture, u ime Vlade odredio je marini Veruda u Puli iznos fiksne koncesijske naknade 14 puta viši od onoga koji bi idućih 20-ak godina trebale plaćati, primjerice, 24 ACI-jeve marine (fiksna koncesijska naknada za ACI-jeve marine iznosi 70 lipa po četvornome metru na godinu, a za marinu u Puli 10 kuna).

Sean Lisjak, direktor marine Veruda u Puli, kaže: ‘Uzalud po ministarstvima u Zagrebu dokazujem da bi sve marine u Hrvatskoj trebale plaćati koncesijsku naknadu utvrđenu prema istim kriterijima, jer ovako je marina u Puli u neravnopravnu položaj na tržištu. Žalili smo se i Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, ali također uzalud’.

Nakon drastičnog povećanja koncesijske naknade za 14 puta (samo za marinu Veruda u Puli, ali i za većinu ostalih marina) slijedio je i niz nadzora raznih inspekcija. U marini Veruda u Puli nadzor su obavili i Državni inspektorat za gospodarstvo, Građevinska inspekcija, inspekcija Lučke kapetanije, a Porezna inspekcija došla je i odustala od nadzora jer ga je u isto vrijeme obavljala Financijska policija.

Inspektorice Financijske policije Sanja Čičak i Sabina Eškinja Petrinić, po nalogu Željka Lučića, načelnika postaje Financijske policije u Rijeci, počele su najprije nadzor tobože uplata koncesijskih naknada. Samo dva mjeseca poslije izdan je novi nalog za ‘popravni nadzor’, s time da je inspektorici Čičak kao pojačanje dodijeljena viša inspektorica Marijana Pirić. U ‘popravnom’ nadzoru više nisu zanimljive uplate koncesijskih naknada, nego manje uplate PDV-a i poreza na dobit zbog Ina ne-naplaćene podkoncesijske naknade.

Na koncesijskom području marine Veruda u Puli, naime, nalazi se i Inina benzinska postaja. Međutim, Ina nikada s marinom nije sklopila ugovor o podkoncesiji (sve donedavno Ivan Šuker, ministar financija, bio je ujedno i predsjednik Inina Nadzornog odbora, što objašnjava kako je Ina mogla cijelo to vrijeme ignorirati svoje podkoncesijske obveze). Financijska policija podnijela je prijavu protiv ma-

U Hrvatskoj ima premalo stranih investicija zdravog kapitala, uglavnom zbog toga što u proteklih 20-ak godina nikad nije bilo sigurno kad će korumpirani službenici državne uprave izložiti pojedinog investitora reketarenju sličnom kao u marini Veruda. Prevladavaju stoga ulaganja špekulantskog i koruptnog kapitala ili ulaganja radi pranja novca. Zbog državnoupornog reketa sve je više bankrota i domaćih poduzetnika, osobito srednje velikih i malih, a i više od 30 tisuća obrtnika moralo je odjaviti svoje obrte.

Reketarenjem državna uprava narušava pravila tržišne utakmice. Nasuprot tvrtkama u nemilosti upravni reket ‘umreženim’ tvrtkama dodjeljuju razne povlastice. Primjerice, predsjednik Nadzornog odbora, koncesijski privilegiranog ACI-ja, donedavno je bio Branko Bačić, sadašnji ministar zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Nerijetko se na ‘umrežene tvrtke’ prenose čak i javopravne ovlasti da bi bile konkurentnije (primjerice, javopravne ovlasti za standardizaciju, normizaciju, protupožarnu zaštitu i sl., a zbog čega su nezadovoljni poduzetnici podnijeli prijedloge za ocjenu ustavnosti pojedinih postupaka prenošenja javopravnih ovlasti na privatne tvrtke).

Javna uprava reketari gospodarstvo iscrpljujućim inspekcijskim nadzorima, pokretanjem dugo trajnih postupaka, administrativnim nametanjem uvjeta tržišne neravnomjernosti itd. U reketarenju prednjače službe Ministarstva financija, porezna i carinska inspekcija i financijska policija.

Povremeno se na prijedlog upravnog reketa pokreću i ishitrene kaznene istrage u sklopu kojih se na temelju privremenih mjera iz istražnog postupka isprovociraju i blokade računa. Sve učestalije i službe ostalih ministarstava, primjerice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva, (zlo)rabe i postupke određivanja iznosa koncesijskih i rudarskih i ostalih naknada radi administrativnog nametanja neravnomjernih položaja na tržištu tvrtkama u nemilosti državnog reketa. Otkrivene i dokazane primjere upravnog reketa Vlada i državna uprava zataškavaju. Na izravna novinarska pitanja stižu formalni nesadržajni odgovori, uskraćuje se pravo pristupa informacijama ili se nadležni jednostavno oglašuju na zaprimljena pitanja. Zbog uskraćivanja podataka o prihodima državnog proračuna od koncesijskih i rudarskih naknada vodimo protiv Ministarstva financija spor na Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Poduzetnike se u Hrvatskoj prikazuje sumnjivima, a službenike Ministarstva financija odreda sve poštenjačinama. Apsurdno je da Ministarstvo financija ima diskrecijsko pravo izdavati naloge za obavljanje nadzora u gospodarstvu bez obrazloženja i ograničenja sve do iscrpljivanja poduzetnika. Dok ne počne javni nadzor nad radom svih službi Ministarstva financija i cjelokupnom jako kompromitiranom državnom upravom, neće biti ni investicija ni gospodarskih razvoja. I službenici Ministarstva financija moraju odgovarati za bankrote koje uzrokuju svojim nadzorima i ishitrenim blokadama.