Dosadašnje ograničenje prema kojemu su tvrtke gotovinom mogle plaćati nabave do 5000 kuna po jednom računu ukinuto je. Međutim, tvrtke koje imaju blokiran račun ne smiju plaćati gotovim novcem, nego gotovinski utržak položiti na račun radi namire dugova.
Liberalizacija platnog prometa uvedena novim Zakonom o platnom prometu koji je u primjeni od 1. siječnja 2011. godine odnosi se i na plaćanje gotovim novcem. Prijašnji propisi platnog prometa regulirali su plaćanje gotovinom na temelju posebne odluke guvernera Hrvatske narodne banke kojom je poslovnim subjektima bilo dopušteno gotovim novcem plaćati nabave proizvoda i usluga u iznosu do 5.000 kuna po jednom računu. Novi propisi o platnom prometu više ne poznaju takva ograničenja.
Od siječnja 2011. u sustav platnog prometa uvedene su nove definicije. Prijašnji propis se odnosio samo na poslovne subjekte, a pod gotovinskim plaćanjem je podrazumijevao tri oblika platnih transakcija: izravnu predaju novčanica između poslovnih subjekata, podizanje gotovine s računa i uplatu gotovog novca na račun kod ovlaštene organizacije koja vodi račun poslovnog subjekta. Obuhvat novog Zakona o platnom prometu je širi, jer osim reguliranja obveza pružatelja platnih usluga prema poslovnim subjektima, regulira i njihove obveze prema građanima.
U platne usluge se ubraja polaganje gotovog novca na račun i podizanje gotovog novca s računa, ali se ne ubraju platne transakcije izvršene isključivo u gotovu novcu izravno između platiša i primatelja plaćanja, bez sudjelovanja posrednika. Kako se aktivnost izravnog plaćanja gotovim novcem ne smatra platnom uslugom, ne propisuju se nikakva ograničenja za plaćanje izravnom predajom gotovog novca. Ukidanje ograničenja plaćanja gotovim novcem ne znači da poslovni subjekti ne moraju i dalje brinuti o uvjetima i načinu raspolaganju gotovim novcem. Iako to propisi više ne određuju kao obvezu, u interesu je poslovnog subjekta da regulira količinu gotovog novca koju ovlašteni radnik može zadržavati u blagajni, vođići računa o potrebi za gotovim novcem i o uvjetima čuvanja gotovine u poslovnim prostorijama poduzetnika. Donošenje odluke o visini blagajničkog maksimuma u interesu je poduzetnika koji u sklopu svojih poslovnih aktivnosti prima gotov novac od kupaca odnosno gotovim novcem plaća dobavljačima. Ako se poslovanje odvija na više lokacija, uputno je ograničiti svotu gotovog novca u svakoj od ustrojenih blagajni.
Poslovni subjekt koji ima nemamirenih dospjelih obveza ne smije plaćati gotovim novcem. Dužan je gotovinski utržak od naplaćenih prodanih dobara i usluga položiti na račun za namiru obveza zbog kojih mu je račun blokiran.
