Redovit i pravilan unos žitarica važan je za funkcioniranje živčanog sustava i crvenih krvnih zrnaca. One, posebno ako je riječ o integralnom proizvodu, sadrže složene šećere, vitamine skupine B i prehrambena vlakna.
Integralno zrno pšenice jedan je od najboljih izvora primarnih bjelančevina. Također sadrži mnogo minerala (fosfor, magnezij, kalij, željezo) i vitamina (A, skupina B, E, D i K).
Stotinu grama sirove riže sadrži 12,6 posto vode, 0,6 grama masti, 6,7 grama bjelančevina i 79,5 grama ugljihidrata. Bogata je škrobom, a siromašna bjelančevinama i mastima.
Proizvodi od raži izvrstan su izvor prehrambenih vlakana. Ona je također odličan izvor minerala mangana, fosfora, magnezija, cinka i kalija. Kao i druge žitarice bogata je vitaminima skupine B.
Mineralni sastav prosa dobro utječe na rad živčanog sustava, a zbog svoga lužnatog svojstva trebalo bi imati posebno mjesto u prehrani artritičara.
Žitarice sadrže važne nutritivne elemente za ljudski organizam. Razne dijete propisuju njihove različite količine koje bi svakodnevno trebalo unijeti u tijelo. Sigurno su odličan izvor škroba, bjelančevina i vlakana, tj. osnovnih elemenata koji utječu na naše zdravlje i održavanje ravnovesa u tijelu, zbog čega ne bi smjelo izostati sa svakodnevnog jelovnika. Kad se govori o žitaricama, u prvome se redu misli na biljke iz porodice Graminaceae, tj. na pšenicu, rižu, raž, proso i zob, ali i na njihove derivate poput brašna, tjestenine i kruha.
Redovit i pravilan unos žitarica važan je za funkcioniranje živčanog sustava i crvenih krvi zrnaca. One sadrže složene šećere, vitamine skupine B i prehrambena vlakna, posebno ako je riječ o integralnom proizvodu. Bjelančevine u njima manje su vrijedne, ali jedu li se s mahunarkama, postaju slične onima životinjskog podrijetla.
U pravilnoj i kompletnoj prehrani koju propisuje prehrambena piramida ugljikohidrati imaju nezaobilaznu ulogu. Nazivaju se još glucidima i šećerima. Ima ih u različitim oblicima u namirnicama biljnog podrijetla, voću, mliječnim proizvodima, tjestenini, kruhu, riži, krumpiru i mahunarkama. Izvor su energije i nužni za normalno funkcioniranje organizma. Diže se na jednostavne šećere, monosaharide (glukoza, fruktoza) i disaharide (laktosa, saharoza), i složene – polisaharide (škrob, glikogen).
Glavna se energetska rezerva ugljikohidrata koncentrira u želucu i mišićima u obliku glikogena koji se sastoji od molekula glukoze. Želudac oslobađa glukozu kad se smanji njezina koncentracija u krvi i tako tijelu osigurava energiju potrebnu za obavljanje biokemijskih funkcija. Taj proces omogućuje čuvanje rezervi bjelančevina iz mišića koje bi tijelo u suprotnom umjesto glukoze iskoristilo za proizvodnju energije. Tako se izbjegava propadanje mišićne mase. Ugljikohidrati su važni i za normalno funkcioniranje središnjega živčanog sustava jer se i možak u normalnim uvjetima hrani glukozom koja se oslobađa iz želuca u intervalima između obroka. U probavljanju raspadaju se na jednostavnije jedinice (monosaharide) pa ih probavni sustav lakše apsorbira.
Vitamini skupine B ili B-kompleksa imaju važnu ulogu u metabolizmu bjelančevina, šećera i masti. Vitaminom B1, poznatim i pod nazivom tiamin, posebno su bogate smedja riža, kukuruzne i pšenične klice, zobe pahuljice i integralno pšenično brašno. On pomaže probavi i dobrom funkcioniranju živčanog sustava, mišića i srca te održavanju staničnih membrana. Najvažnija mu je uloga u metabolizmu ugljikohidrata, tj. u stvaranju energije potrebne za rad mozga i drugih dijelova tijela, i u metabolizmu nekih aminokiselina i masti. Integralne su žitarice, osobito smedja riža, i brašno od cjelovitog zrna pšenice, kukuruza, ječma i heljde odličan izvor vitamina B3 ili niacin (nikotinske kiseline) te njegova amida, tj. niacinamida ili nikotinamida, koji važnu funkciju obavlja u unutarstaničnom disanju, proizvodnji nekih steroidnih hormona te održavanju zdravlja kože, membrana sluznice, živaca, središnjega živčanog sustava i zdravlja probavnog sustava, a pod kontrolom drži i razine kolesterol. U integralnim žitaricama, posebno u smedjoj riži i pšeničnom brašnu, ima i vitamina B6 ili piridoksina, također važnog za obavljanje mnogih procesa u tijelu poput proizvodnje antitijela i crvenih krvi zrnaca, održavanja zdravlja probavnog, mišićnog i živčanog sustava te kože.
Prehrambena vlakna sastavnice su biljnih namirnica koje naše tijelo ne može asimilirati jer u ljudskom probavnom sustavu za to nedostaje enzim celulaza. Sva vlakna nipošto nisu jednaka: riječ je o polisaharidima, tj. šećerima, različite kemijske strukture. Razlikuju se ponajprije u odnosu s vodom: dijele se na vlakna topiva u vodi (pektin iz voća) i netopiva u njoj (celuloza i lignin iz žitarica). Iako imaju različite fiziološke učinke, sva su vlakna dobra za naše tijelo: pektin regulira glikemiju i kolesterolomiju, a celuloza sudjeluje u regulaciji i funkcijama probavnih higijene. Premda je i tu riječ o šećerima, biljna vlakna ne mogu se iskoristiti kao izvor energije, nego kroz probavni sustav prolaze gotovo netaknuta. Bakterijska ih fermentacija zahvaća tek u debelom crijevu. Prema njihovoj hidrofilnoj funkciji i tendenciji da stvaraju gel ili pak na sebe vežu ioli i soli imaju različite funkcije: celuloza tako zbog svoje sposobnosti da veže vodu nadimajući se olakšava i ubrzava probavu. Uz to biljna vlakna smanjuju koncentraciju kancerogenih i mutagenih tvari, smanjuju uporabu kalorija i masnoća te modificiraju intestinalni pH, a tako i aktivnost enzima u crijevima. Nedostatak biljnih vlakana u prehrani i njihova premala interakcija s probavnim sustavom odgovorna je, izravno ili neizravno, za bolesti poput zatvora, raka debelog crijeva i dr.