Solarna noćna elektrana

Konsenzus o tome da su poduzetnici elita, a mladi pokretačko tkivo za promjene olakšat će položaj društva koje ima premalo mladih i poduzetnika.

Većini ljudi treba nova doza optimizma koji bi donio nov zamah i iskoristio potencijale do maksimuma. Promjene se događaju i bez obzira na svoje stajalište o njima morat ću im se prilagoditi. Iako živimo u donekle frustrirajućem razdoblju jer je stagnacija dominantna, ova je godina i vrlo zanimljiva, s mnogo događaja koji će utjecati na sve nas. Parlamentarni izbori pružit će priliku za nov zamah u rješavanju strukturnih problema, koji se gotovo nikad ne rješavaju u izbornoj godini. Referendum o potpori ulasku u EU pokazat će koliko je društvo doista podijeljeno jer bi najlošiji rezultat bio ‘da’ ili ‘ne’ na referendumu s malom razlikom. Makroekonomski pokazatelji odredit će taktiku financiranja deficita i izvore sredstava koji mogu poslužiti za nov investicijski razvoj. Rezultati najvećih hrvatskih kompanija i uspjeh njihova regionalnog širenja te konsolidacije poslovanja u krizi više će ili manje dokazati žilavost realnog sektora. Način i tajming zaključenja korupcijskih afera i prevladavanje investicijskih zapreka olakšat će ili otežati jačanje uzajamnog povjerenja javnog i realnog sektora te indeksa optimizma među poduzetnicima i građanima.

Najbolji bi scenarij bio da se do kraja godine dio strateških dvojbi razrješi dobivanjem donekle jasnijih odgovora i izbjegne podjela na dva suprotna, ali približno jednako velika, pogleda na to kako poboljšati postizanje ciljeva i treba li ih mijenjati. Međutim, rijetko dobivamo jasne odgovore. Konsenzus o spuštanju strateških ciljeva u konkretno operativne u stvarnosti nikad ne zaživi. I zato treba predvidjeti i lošije, kompromisne scenarije. I takav ishod realan je i moguć, čak vrlo vjerojatan. Kako danas posluju tvrtke u turističkoj Grčkoj, uza sav negativan publicitet koji je dobila ta zemlja i veliko nezadovoljstvo među građanima? Ili u Španjolskoj, gdje je revolt mladih konkretiziran na trgovima? Promjene koje se događaju donijet će najbolja rješenja, ali neće i jasne odgovore. Međutim, većini ljudi treba nova količina optimizma koji bi donio nov zamah i iskoristio potencijale do maksimuma. Promjene se događaju i bez obzira na svoje stajalište o njima morat ću im se prilagoditi. Prilagodba znači spremnost na učenje, dodatni ‘know-how’ o okružju, susrete s drukčijim pogledima od onih na koje sam se naviknuo i prilagodio. Znanje koje imam nije dovoljno u novom okružju i ne steknem li novo, neću samo stagnirati nego i nazadovati. A nazadujem li ja, nazadovat će i oni koji ovise o meni. Moram pronaći i nove izvore financiranja za takvu prilagodbu i ‘know-how’ jer bez toga nema napretka. Samo ako nisu pre-skupi i ne vode u dužničko ropstvo. Siguran sam da većina subjekata u zemlji slično promišlja i želi djelovati unisono s drugima te dodatno uložiti u razvoj i prilagodbu.

Da bismo dobili dodatnu dozu optimizma, treba prihvatiti kompleksnost okružja i smanjiti frustriranost dnevnim događajima trudeći se fokusirati na važno. Imam li pak dovoljno znanja o poslu kojim se bavim, informacijama o činjenicama, i taj posao mogu financirati, dnevni događaji samo su prolazna teškoća, često zanimljiva. Kad popišemo osobine potrebne za pokretanje promjena i prilagodbu, dobivamo jasan odgovor tko ima takve osobine! To su dvije vrste ljudi: jedni iskusni i provjereni, koji su do sada prošli stotine bitaka na poslovnom polju; to su u prvom redu poduzetnici. Druga skupina ljudi, onih koji žele učiti i dokazivati se te još nisu izgubili optimistično stajalište prema životu i želju za borbom, jesu mladi. Ne smijemo dopustiti da razina nezaposlenih mladih ljudi bude kao ona u Španjolskoj (45 posto!), jer mladi u sinergiji s poduzetnicima mogu pomaknuti stvari naprijed. Iako ne treba zanemarivati nijednu skupinu u društvu, siguran sam da društvo koje zanemari mlade i poduzetnike neće ići naprijed, a ono koje mladima omogući obrazovanje i osobni razvoj te pruži priliku za dokazivanje iznjedrit će najbolja rješenja za kompleksne probleme današnjice. I zato ovdje zagovaram svojevrsnu pozitivnu diskriminaciju poduzetnika i mladih kolega koja bi mogla donijeti boljitak svim društvenim skupinama, a ne mora nužno biti materijalna. Već i konsenzus na razini društva o tome da su poduzetnici elita društva (a kod nas to jesu), a mladi pokretačko tkivo za promjene (koje treba usmjeriti – vidjelo se to i u nedavnim demonstracijama) kojem treba pružiti priliku, pa čak i da griješe, olakšat će položaj društva koje i inače ima strateški problem – premalo mladih ljudi i poduzetnika.