IAP i LNG RV

Iako je hrvatski transportni sustav koncipiran tako da se može priključiti na bilo koji veliki projekt u regiji, Plinacrovi stručnjaci uz već razrađene projekte gradnje interkonektijskih plinovoda sa svim susjednim zemljama pripremaju dva iznimno važna međunarodna razvojna projekta.

Uz upravo dovršenu interkonekciju s Mađarskom, koja je omogućila diverzifikaciju pravca dobave prirodnog plina, za Hrvatsku je najvažniji Plinacrov razvojni projekt Jonsko-jadranskih plinovoda (Ionian Adriatic Pipeline – IAP). Projekt IAP podrazumijeva plinovod kojim bi se plinovodni sustav Like i Dalmacije nastavkom gradnje od Splita prema Pločama te dalje južno preko Crne Gore u Albaniji spojio na projekt Trans Adriatic Pipeline (TAP). Riječ je o strateški vrlo važnom projektu čija će realizacija omogućiti otvaranje novoga dobavnog pravca opskrbe plinom iz novog izvora – kaspjske i bliskoistočne regije. Tako bi se plinovodom područja svih država na koje utječe plinovod IAP (Albanija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina te Hrvatska), a dio kapaciteta mogao bi se iskorištiti i za tranzit. Trenutačno se razmatra kapacitet od pet milijardi prostornih metara na godinu, od čega bi pola bilo namijenjeno tržištu naše regije, a pola bi se moglo upotrebljavati u Hrvatskoj te za tranzit.

Plinacro intenzivno razvija projekt LNG RV-a (Regasification Vessels), to jest gradnje objekta za prihvat LNG-broda s postrojenjem za uplivanje i njegovo povezivanje s plinskim transportnim sustavom Hrvatske. S obzirom na to da je razvoj projekta Adria LNG-a očito usporen, taj je projekt ponajprije zamišljen kao mogućnost premoštenja opskrbe prirodnim plinom do trenutka završetka gradnje i puštanja u rad klasičnog LNG-terminala kakav bi se trebao graditi u Omišlu na Krku. Valja istaknuti da koncept LNG RV-a ne isključuje projekt Adria LNG-a, koji razvija konzorcij stranih kompanija (zasad je u fazi mirovanja) i nije mu konkurentna alternativa.

Primjena tehnologije LNG RV-a osigurava nov dobavni pravac plina zemlji u kojoj se nalazi, otvara mogućnost tranzita plina, a može služiti i za osiguranje dodatnih količina plina pri vršnoj potrošnji jer takvi brodovi obično raspoloživim spremnicima za ukapljeni prirodni plin.

Iako su oba projekta zasad još samo u razvojnoj fazi, Plinacro ih je nominirao u WBIF-u (Western Balkans Investment Framework) i prijavio se za dobivanje bespovratnih financijskih sredstava namijenjenih gradnji plinske transportne infrastrukture u funkciji ili interesu Europske unije. Uspešno završivši administrativne i financijske pregledne projekta, već u lipnju ove godine nada se pozitivnom odgovoru.

Da bi hrvatski plinski sustav u svakom trenutku jamčio dugoročnu i pouzdanu dobavu prirodnog plina, Hrvatska se uza zasad još respektabilnu vlastitu proizvodnju prirodnog plina i uvoz iz ruskih i talijanskih izvora treba usmjeriti prema novim izvorima i diverzificirati pravce dobave tog energeta. Pritom je vrlo važno da svi budemo svjesni kako se investicije u energetske infrastrukturne objekte planiraju i pripremaju prema svojoj važnosti i svrsi za razdoblje od sljedećih 30 do 50 godina i kako realizacija novih dobavnih pravaca jednostavno nije moguća preko noći, u trenutku kad shvatimo da nam nedostaje plina. Naime, iako u ovom trenutku domaća proizvodnja prirodnog plina pokriva otprilike dvije trećine potrošnje, plan proizvodnje prirodnog plina iz ‘Energetske strategije RH’ i predviđeni porast potrošnje u istom razdoblju (ponajprije za energetske transformacije i petrochemijsku industriju) pokazuju da će se taj omjer uskoro promijeniti na štetu domaća proizvodnje.

Upravo je zato nacionalni operator plinskoga transportnog sustava – tvrtka Plinacro d.o.o. izradila novi petogodišnji Plan razvoja transportnog sustava od 2010. do 2014. koji je resorno Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva prihvatilo i odobrilo. Iako je hrvatski transportni sustav koncipiran tako da se može priključiti na bilo koji veliki projekt u regiji, Plinacrovi stručnjaci uz već razrađene projekte gradnje interkonektijskih plinovoda sa svim susjednim zemljama pripremaju i dva iznimno važna međunarodna razvojna projekta čija će realizacija omogućiti stvarnu diverzifikaciju izvora dobave i zajamčiti energetsku neovisnost Hrvatske i sigurnost opskrbe prirodnim plinom hrvatskih, ali i europskih potrošača.