Krisa zaustavila karijere

Nimljiva je bila diskrepacija između načina na koji razmišlja srednji i viši menadžment. Naime, tri četvrtine srednjih menadžera smatrao je da bi izvršno obavljalo posao viših menadžera, a viši su menadžeri izjavili da bi samo petina srednjih menadžera mogla raditi nešto zahtjevnije od onoga što trenutačno radi.

Otkako je izbila gospodarska kriza, u razgovoru sa srednjim menadžerima često se može čuti da su razočarani jer njihova karijera ne napreduje očekivanom brzinom, jer su im primanja manja ili nisu narasla, jer se povećao pritisak na njih… Pitanje je jesu li oni samo više razočarani jer su im planovi bili vrlo ambiciozni, a sad se ne ostvaruju, ili je riječ o stvarnoj situaciji u kojoj je njima teže nego drugima.

Menadžeri na tim razinama u pravilu su pripadnici srednje klase i za naše prilike imaju relativno visoke plaće. Najčešće su u dobi u kojoj su ili zasnovali obitelj ili sami rješavaju stambeno pitanje i opterećeni su visokim kreditima. Indikativno je da mnoge mlade majke, inače menadžerice, iskoriste samo šest mjeseci rodiljskog dopusta, ne samo zbog profesionalnih razloga nego i prozaičnog: s manjom rodiljskom naknadom i ratom kredita jednostavno ne mogu spajati kraj s krajem – objašnjava Nina Andal.

Nezadovoljstvo srednjih menadžera vidljivo je u krizi više nego prije, i to ne samo u Hrvatskoj nego i vani, pa se može govoriti o globalnom trendu pritiska na taj dio upravljačke strukture. Tako je istraživanje koje je potkraj 2009. provedo McKinsey otkrilo kako 27 posto srednjih menadžera svoje uloge smatra manje smislenima i uzbudljivima nego prije izbijanja krize. Među nižim menadžmentom taj je postotak mnogo manji – samo devet posto. Osim toga veoma zabrinjava i podatak da samo 36 posto srednjih menadžera, za razliku od 52 posto svih menadžera, kaže da se vidi kod sadašnjeg poslodavca za dvije godine. To znači da svaki drugi menadžer planira otići, a tek svaki treći srednji ostati u tvrtki u kojoj radi.

• To je kombinacija svega. Ima ih pretjerano ambicioznih i nerealnih, koji žele prebrzo napredovati, što katkad ne zaslužuju. Ima i onih vrlo kvalitetnih, koji doista zaslužuju napredovanje, ali rade u tvrtkama u kojima se to ne prepoznaje ili se ne može prepoznati zbog objektivnih okolnosti. Krisa također nije pridonijela situaciji jer se u njoj ne otvara mnogo novih radnih mjesta, pa je prilika za promjenu manje, a konkurencija je veća. Najveći problem hrvatskog tržišta rada općenito je u tome što je malo dobrih kompanija i visokih položaja. Općenito, što se penjete više po menadžerskoj ljestvici, smanjuje vam se broj opcija za promjenu, kao da se penjete prema vrhu piramide. Sve je manje takvih mjesta i kompanija koje mogu dati plaću koju imate, odnosno očekujete, ali i omogućiti napredovanje i izazove kakve mnogi menadžeri priželjkuju – objašnjava Sanja Brkić-Fakleš, regionalna menadžerica za Hrvatsku u Pedersen&Part-nersu.