Često srednjim menadžerima nije jasno što bi trebali raditi ili kako se ponašati jer su na položaj postavljeni bez dobre pripreme ili obuke za posao koji bi trebali raditi. U takvim situacijama od njih se očekuje da se snaju na novome položaju u kratkom roku, što im često ne polazi za rukom.
Mnogi srednji menadžeri upadaju u zamku dugih radnih dana, misleći da to što rade od zore do mreka znači da će napraviti svoj posao onako kako se od njih očekuje. Trošenje mnogo energije na zadatke koji nisu prioritetni i loše osobno upravljanje vremenom čest su nedostatak zbog kojeg se osjećaju preopterećenima čak i kada posao nije opsežan.
Svijest o važnosti davanja dobrih rezultata često toliko obuzme srednje menadžere da sve svoje napore fokusiraju na kratkoročno i lako mjerljivo, zanemarujući dugoročne ciljeve i napore koje je teško prikazati u tablici, grafu ili brojkama.
Sve se češće od srednjih menadžera očekuje da budu ne samo menadžeri nego da istodobno budu i stručnjaci te obavljaju posao koji su radili i do trenutka kad su postali menadžeri. Oni koji loše određuju prioritetne u takvoj situaciji ostaju zarobljeni između dvije vatre, pa nijedan od poslova ne obave kvalitetno.
Srednji menadžeri često su toliko okupirani izvršavanjem zadataka koji su pred njih stavljeni i postizanjem zadanih rezultata da zaboravljaju da je jedna od njihovih primarnih zadaća uvođenje inovativnih rješenja i davanje konkurentske prednosti tvrtki.