Home / Poslovna scena / Pozitivne strane

Pozitivne strane

Srednji menadžeri blizu su akcije, ali isto tako sudjeluju u oblikovanju budućnosti kompanije. Viši menadžment nerijetko se bavi s mnogo više birokracije i politike nego stvarnim poslom vezanim za svakodnevno funkcioniranje tvrtke. Kako u većini kompanija postoji nekoliko slojeva srednjeg menadžmenta, većina ljudi može uživati u beneficima zanimljivog posla, a ne mora se odreći napredovanja u karijeri.

Odagivanje suprotnih zahtjeva i donošenje odluka o tome kako menadžirati zahtijeva praksu i razvoj. Kako menadžer brusi svoj zanat, istodobno razvija stil koji je specifičan samo za njega. Dosta toga uče putem, tijekom mentoriranja, treninga i prakse. Nitko se ne rađa kao dobar srednji menadžer, oni se stvaraju.

Posao srednjeg menadžera prepun je zadataka koji su nepoželjni, naporni, čak i zastrašujući. Izvrsni srednji menadžeri rade ono što drugi odgadaju ili ignoriraju. Posao nije za svakoga, a oni koji se u njemu pronađu svakako će imati rezultate.

Menadžeri rade ono što vjeruju da je ispravno, na temelju onog što znaju o odgovornostima koje njihov posao nosi i očekivanjima koja drugi imaju. Da bi se promijenili rezultati, jednostavno je potrebno promijeniti način razmišljanja srednjih menadžera i tako je lakše postići dobre rezultate.

Srednji menadžment znači biti nadređen donedavnim kolegama, a očekivanja su golema. Viši menadžment očekuje veću produktivnost, podređeni očekuju više pozornosti od osobe koja dobro poznaje njihov posao, a sam menadžer očekuje veće zadovoljstvo na poslu. Rezultat je obično upravo suprotn – jak osjećaj nezadovoljstva.

Nezadovoljni srednji menadžeri koji nisu dobro pripremljeni za svoj posao gotovo će sigurno izazvati probleme. Pritom je jedna od najvećih opasnosti koja prijeti od nezadovoljnog srednjeg menadžmenta takozvana zamrznuta sredina. Termin je to koji opisuje kako provedbu strateških ciljeva višeg menadžmenta srednji menadžment potpuno stopira, bilo zbog loše motivacije, namjernog prkosa bilo jednostavno zbog nesporazuma u komunikaciji.

Na srednji menadžment treba paziti, pogotovo ako se zna da je njihov teški posao u krizi još teži: bilo je tu otkaza, smanjenja plaća, sami su morali davati otkaze i donositi vijesti o smanjenju plaća, rezultati su bili slabi, a perspektiva loša. Globalna je tendencija snižavanje voditeljskih razina u organizacijama iz više razloga, uključujući potrebu za povećanjem učinkovitosti upravljanja, smanjenje potrebe za pripremanjem izvještaja uvođenjem ERP-sustava itd.

Nakon izbijanja krize i pritiska na smanjenje troškova ti su se položaji i kod nas još više našli na udaru, zato su se mjerama ukinula neka takva radna mjesta. Ondje gdje su se radna mjesta zadržala, plaće su rasle sporije, a u nekim su tvrtkama i smanjene. Međutim, sve je veći pritisak na viši i srednji menadžment da postigne rezultate.

Ovih dana u kuloarima kruži priča kako je i među otkazima podijeljenima u Vipnetu mnogo srednjih menadžera. Iako u toj telekomunikacijskoj kompaniji kažu kako je udio srednjih menadžera u otkazima 10 posto, a od stručnjaka za ljudske resurse može se čuti da srednji menadžment podjednako često kao druge strukture ostaje bez posla, ostaje osjećaj da su srednji menadžeri nekako više na piku.

Uvriježeno je mišljenje da će se otkaz ponajprije dati srednjemu menadžmentu zbog njegovih većih kompenzacijskih paketa, stajališta da uspoređuje odlučivanje i stvara dodatne zapreke između kupca ili klijenta i organizacije itd. Prema našem je iskustvu srednji menadžment stradao razmjerno drugim zaposlenicima, uz neke iznimke, primjerice ondje gdje su velike tvrtke provodile reorganizaciju i ciljano smanjivale broj srednjeg menadžmenta.

Podatak da se u mnogim tvrtkama uprava odlučuje za raskid ugovora isključivo sa srednjim menadžmentom on objašnjava kao posljedicu nekoliko čimbenika, među ostalim, time što su srednji menadžeri koji su dugo u kompaniji sve skuplji, ali ne nužno učinkoviti.