Što HUP želi postići do 2015.

Kad bi se doslovno i bez iznimke provele sve mjere koje HUP predlaže, gotovo se ništa ne bi promijenilo. Jednostavno, taj dokument milijunima put otkriva probleme sadašnjeg ekonomskog modela i pokazuje gdje su moguće korekcije. Tko god da pobijedi na idućim parlamentarnim izborima, većinom će provoditi program koji je direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić predstavio ovog ponedjeljka na Danu poduzetnika. Predstavnici HDZ-a kažu da im je HUP-ov program većinom prihvatljiv, što više, da ga uglavnom već provode; SDP-ove snage također tvrde da im je prihvatljiv i da će ga većinom provoditi; HSS se pak uglavnom slaže sa svime što poslodavci traže.

U dokumentu se navodi da je strateški cilj do 2015. ‘Hrvatska kao privlačno odredište za privatna ulaganja i poduzetništvo gdje je stopa nezaposlenosti manja od osam posto’. Taj vizionarski postavljen strateški cilj ima i svoje operativne ciljeve. To su redom: prosječna stopa rasta realnog BDP-a od otprilike četiri posto na godinu kako bi se dosegnula razina od 67 posto prosječne razine realnog BDP-a u EU; rast broja ukupno registriranih zaposlenih na kraju razdoblja trebao bi biti 1,6 milijuna.

Drugi je operativni cilj onaj koji se odnosi na zapošljavanje, posebno pogodan za to da mu se pronađu slabe točke i kontradiktornosti. Broj od 1,6 milijuna zaposlenih postavljen je prilično neutemeljeno, osobito ako se uzme u obzir da je u istoj rečenici kao cilj spomenuto znatno smanjenje broja zaposlenih u javnim poduzećima. Ako se još tomu pribroje oni koji bi bez posla trebali ostati u javnoj upravi, što je jedna od važnih predloženih mjera, nije riječ o više od 200 tisuća, nego možda i o 300 tisuća novih radnih mjesta da bi se došlo do 1,6 milijuna zaposlenih. Ako se pritom zadovoljimo rastom produktivnosti samo prema stopi većoj od jedan posto na godinu, što smo time postigli? Prebacili neproduktivna radna mjesta iz administracije u realni sektor? Neće ići.

Potpuna fiskalna konsolidacija, upotpunjena nižim fiskalnim pritiskom na poduzetnike, središnji je dio HUP-ova prijedloga, kako prema ciljevima tako prema razradi mjera. Cilj je postizanje proračunskog suficita, što podrazumijeva nominalno zamrzavanje proračunskih rashoda u ovoj i idućoj godini, a zatim njihov rast prema stopi jednakoj onoj koliko iznosi inflacija. Posljedica bi bila smanjenje javnog duga, rast kreditnog rejtinga, pad kamata i tomu slično. Ne začuđuje što premijerka Jadranka Kosor likuje kad stigne do te točke jer može upozoriti na to da su proračunski rashodi već zamrznuti.

U javnosti su s Dana poduzetnika najjače odjeknuli njihovi zahtjevi koji su se najčešće spominjali, pa su i ispali najvažnijima. Riječ je, naravno, o problemu neplaćanja, koji se danas više razumski ne može objasniti. Ni hupovci se nisu bavili odgonetavanjem zagonetke zašto danas nitko nikomu ništa ne plaća, nego jednostavno predlažu pokretanje programa nulte tolerancije prema neplaćanju prihvaćanjem smjernice EU o kašnjenju plaćanja. No ako uvedemo nultu toleranciju na neplaćanje, čemu onda zahtjev da se poduzetnicima pomogne u rješavanju likvidnosti produljenjem roka plaćanja PDV-a s 30 na 60 dana i roka plaćanja carine s 10 na 30 dana?

Kao što je pokazao okrugli stol s predstavnicima pet političkih stranaka, HDZ, SDP i HSS različita stajališta o HUP-ovu prijedlogu iskazuju jedino u vezi s brojem dana odgođe plaćanja PDV-a i carina. Sve drugo uglavnom im odgovara. HUP-ove mjere komplementarne su s onime za što se mi zauzimamo. O tome treba li produljiti rok za plaćanje PDV-a treba razmisliti, a apsolutno smo za produljenje roka za plaćanje carina s 10 na 30 dana ako je riječ o proizvodnji, poručuje saborski zastupnik Gordan Maras u ime SDP-a.

Nasuprot tom širokom konsenzusu našli su se samo HNS i HSLS. HNS-ov ekonomski strateg Dragan Kovačević za mjere kaže da su dobro uvodno štivo za djelovanje, no da se sadašnji ekonomski model ne treba popravljati, nego da treba osmisliti novu ekonomsku politiku. I Josip Budimir, predsjednik Odbora za gospodarstvo HSLS-a, kaže da se promišljanja njegove stranke dijelom slažu, ali i dijelom razilaze s tim prijedlozima: Treba povući radikalne rezove u proračunu, ali ne u tim marginalnim pozicijama navedenima u programu.

Među one koji ne smatraju da bi taj prijedlog mjera nešto revolucionarno promijenio jest i Nacionalno vijeće za konkurentnost čiji predsjednik Ivica Mudrinić iznosi bit problema. Stalno ponavljamo isto i stalno se svađamo zbog bezveznih stvari. Hrvatsko društvo ima sve izgledne i pretpostavke za uspjeh, zato je vrijeme da se pokrene. Postavimo li cilj i dogovorimo se o njemu, uspostavimo li strukturu i dovedemo ljude – sve je riješeno!

Hupovci su na svoj Dan poduzetnika doveli ključne ljude u državi, predsjednika Ivu Josipovića i premijerku Kosor, koji su više govorili nego slušali. I oboje su sa skupa ispraćeni velikim pljeskom nekoliko stotina okupljenih kao da su poduzetnici bili prezadovoljni onime što su od njih čuli. I sve ostaje po starom. Šteta, jer bila je to još jedna prilika da poslodavci nešto radikalno pokrenu i promijene!