Dokle ste došli s restrukturiranjem? – Većina predviđenih aktivnosti već je provedena, donekle je osigurana financijska stabilnost. Očekujemo da će taj proces završiti u srpnju. Uspoređno s tim osmišljava se nova strategija i nova organizacija Ingre. Uprava je pomlađena s gospodinom Perićem, ali planiramo dovesti nešto mladega kadra i na ključna direktorska mjesta pojedinih sektora.
Koliki su danas Ingrini dugovi i koliko su se smanjili? – U prvom kvartalu poslovni su prihodi porasli 28 posto u odnosu na 2010. Istodobno smo smanjili zaduženje po komercijalnim zapisima, po obroku dospjelom u svibnju, na 48 milijuna kuna. Većina potraživanja bila je dio zamjene dugova za dionice (engl. debt to equity swap) provedene potkraj 2010. S većinom banaka dogovoreni su dodatni kreditni aranžmani ili su presloženi dosadašnji.
Kolike prihode očekujete ove godine? – Očekujemo da će prihodi ove godine biti na razini lanjskih ili malo veći. Trebala bi nam se i znatnije povećati profitabilnost.
To ipak ne znači da ćete je završiti u plusu? – Bez obzira na situaciju naša su očekivanja za iduću godinu optimističnija. U 2012. trebali bismo ući financijski stabilni i s mnogo većim kadrovskim i organizacijskim potencijalom.
Bliski istok, Afrika i Rusija glavna su tržišta na koja ciljate? – Da, uz Hrvatsku i regiju. Aktivni smo u BiH, Makedoniji, a otvaraju se i mogućnosti za suradnju u Srbiji. U Hrvatskoj smo ponajprije zainteresirani za projekte sa zelenom energijom. Želimo u tom segmentu napraviti iskorak, u pogone na biomasu i termalne izvore. U tijeku su i mjerenja za nekoliko potencijalnih lokacija za vjetroparkove. Za solarno elektrane također vlada interes, no zbog ograničenja od jednog megavata takvi nam projekti zasad nisu isplativi. Premijerka Kosor najavila je da će se izmjena zakona povećati snaga takvih elektrana pa će se u skladu s time povećati profitabilnost takvih projekata. U tom slučaju možda i u tom segmentu nešto pokrenemo, jer strani su partneri zainteresirani za to. Računamo također na natječaj za hidrocentralu Omblu. Sa stranim partnerima dali smo ponudu za Aerodrom Zagreb. Govori se mnogo o nizinskoj pruzi, o Plominu 3… Mnogo je najava, no vidjet ćemo koliko će Hrvatska naći novca za te projekte.
Projekt biodizela stavljen je na čekanje? – Dio investitora na koje smo računali izašao je iz tog projekta pa je sad na čekanju. Biodizel je, nažalost, burzovni proizvod podložan velikim oscilacijama i ovisan o cijeni nafte. Naravno, kad bi se cijena nafte stabilizirala na današnjim visokim razinama, to bi ponovno bilo zanimljivo. Problem s biodizelom jest i to što za njegovu proizvodnju trebaju velike količine uljane repice, a u Hrvatskoj za to nema poticaja. Očekivali smo da će Hrvatska u skladu sa smjernicama Europske unije pet posto goriva fosilnog podrijetla zamijeniti biogorivima, što bi značilo godišnju proizvodnju biodizela od najmanje 250 tisuća tona. Tvornica koju smo mi predviđali trebala je proizvoditi 150 tisuća tona. Međutim, danas biodizela na tržištu još nema, osim u manjim količinama.
U sve energetski projekte planirate ići s partnerima? – Da. Energetski projekt hidrocentrale ili termo-centrale složen je proces. Udruživanjem postižemo sinergijske učinke i veću kompetitivnost na stranim tržištima, ali i na velikim, složenim domaćim investicijskim projektima.
Prodali ste 40 posto stambeno-poslovne površine u Dvorima Lapad. Što je s ostalim Ingrinim nekretninskim projektima? – Svi su završeni: Srebrnjak, Zaprudska otok, Ilica. Na svu sreću, Ilica je bila u zlatno doba, a Srebrnjak na početku krize, zato smo uspjeli prodati sve stanove. Ingra osim u Dubrovniku zasad nema drugih prodajnih stambenih objekata.
Nećete ići u nove takve projekte? – Za sada sigurno ne. Bez obzira na poticajne Vladi mjere uz toliku količinu stanova na tržištu možete prodati samo jako ekskluzivne ili jako jeftine. Za prve problem je naći financiranje, a na drugima je teško ostvariti profit. Iako je svaka mjera za poticaj prodaje dobra, pa tako i najnovija Vladina mjera, ne može riješiti strukturni problem – skupo zemljište i visoka davanja državi. Međutim, bez mnogo povoljnijih kamatnih stopa od jedan ili dva posto, kao što su u inozemstvu, ne može se očekivati veći pomak na tom tržištu.