Ovisnici kratkog fitilja

U Hrvatskoj krupni legalni kapital još nije uspio ovladati politikom onoliko koliko je to u dugovječnijim kapitalističkim zemljama. Rasprava o sadašnjim i budućim vlasnicima medija dio je borbe za promjenu snaga asilje koje je pratilo gay paradu u Splitu do sada se analiziralo iz mnogih kutova. Jedan kut možda je ipak promaknuo analitičarima. Deset tisuća protivnika različitosti u subotu se okomilo na one drukčije spolne orijentacije. S obzirom na to da bi se moglo naći elemenata koji upućuju na djelomičnu organiziranost bukača, splitski su događaji signal što bi se sve moglo događati u predizbornom, a osobito poslijeizborno vrijeme. Različitosti će se u sljedećih godinama pokazivati na mnogo eksplozivnih načina. Parlamentarni izbori uvijek su u demokraciji razdoblje većih napetosti. A u sadašnjoj Hrvatskoj, frustriranoj višegodišnjom recezijom i navikavanjem velikog dijela biračkog tijela na neodrživu razinu standarda, sukobi interesnih skupina mogli bi biti vrlo žestoki. Istina, sindikati, koji bi u normalnim zemljama prvi prosvjedovali, u Hrvatskoj su skupina niskog rizika. Ali zato su tu (ne)formalne skupine desnih svjetona-zora.

Proteklih godina vlast je taj dio biračkog tijela smirivala različitim beneficijama, pa su zaduženi članovi HDZ-a relativno lako uspijevali braniteljske i druge udruge držati pod kontrolom. U budućnosti, čak i ako bi HDZ ostao na vlasti, neizbježne reforme tu bi zadaću pacifikacije učinile mnogo težom. Ako pobijedi SDP-ova koalicija, rijetko bi se tko usudio kladiti da već nakon nekoliko mjeseci provođenja reformi neće izbiti ulični neredi kojima je splitska sramota bila samo blag uvod. Kad je riječ o odmjeravanju snaga interesnih skupina, idući će mjeseci donijeti i drugu utakmicu. Ona neće biti toliko javno vidljiva. Trebat će znati čitati znakove pokraj puta. Riječ je o odnosu snaga političara na vlasti i krupnoga kapitala.

Koliko god demokracija pretpostavlja da je riječ o vlasti naroda, realni život u dugovječnijim kapitalističkim zemljama pokazuje da kapital, i to najkrupniji, zapravo vlada političarima. Nakon 20 godina tranzicije u Hrvatskoj taj proces još nije završen. Vrijeme u kojemu je vladom upravlja Ivo Sanader dovelo je do isprepletanosti politike i dijela poduzetnika koji su poslovali na granici kriminala. Nakon Sanaderova odlaska počela je za sada djelomična demontaža toga političko-kvazipoduzetničkog holdinga.

Dramatičan trenutak koji je pokazao kako krupni kapital nije ovladao politikom bio je onaj kad je guverner HNB-a Željko Rohatinski oslobodio šest milijardi eura bankama za poticanje poduzetništva, a dio poduzetnika odlučio poduprijeti te mjere na konferenciji za novinare. Preko noći od te se ideje odustalo. Očito je bilo da je izvršen snažan pritisak iz politike. Poduzetnici su taktički umaknuli, ali vjerojatno su zapamtili uvredu i lekciju koliko mogu biti ranjivi. I vrlo vjerojatno počeli razrađivati plan kako im se to više ne bi ponovilo. Ova kolumna ide u tiskaru prije negoli su poznati zaključci VONS-a o ‘crnom kapitalu’ u medijima. Svega ima u medijima, ali iz nastupa premijerke Jadranke Kosor može se iščitati da je svjesna što znači ako joj se najutjecajniji mediji ‘odmetnu’. Sa sadašnjim vlasnicima medija još se možda može pregovarati, može ih se pritiskati. Ali ako krupni kapital izvan medija zavlada medijima direktno ili indirektno – bio bi to velik pomak na vagi odnosa između politike i velikih poduzetnika.

Da bi poduzetnici stavili političare pod kontrolu, trebali bi biti mnogo jedinstveniji nego do sada. Komora, uljuljanka u samodovoljnost, ne može imati okupljačku ulogu. Ni u HUP-u danas nije okupljena ni polovina najjačih igrača hrvatske privrede. Zbog sudara međusobnih interesa, konkurencije velikih ega, ali i straha dijela igrača da bi im, ako pokažu zube, jedno jutro na vrata mogli zakucati Bajčevi ljudi, poduzetnička zajednica još nije dovoljno jaka. Za zemlju bi bilo najbolje da ima sposobnu vlast i sposoban poduzetnički establiment koji zrelo promiču budućnost zemlje. Budući da sadašnja garnitura na vlasti nema potencijal ni hrabrost za rješavanje nagomilanih neravnoteža, a u očajničkim nastojanjima nije spremna olakšati položaj poduzetništva – sukob je neizbježan. U današnjim okolnostima poduzetništvo ima veću sposobnost upravljanja zemljom. Međutim, ni previše snage u rukama krupnoga kapitala ne mora biti sretno rješenje za zemlju. Pogotovo ako se s vremenom, čak i u dobroj namjeri, izgubi osjećaj za ravnotežu između javnih i privatnih interesa.