GDJE SU PRILIKE ZA HRVATSKU
-
prehrambena industrija
-
turizam
-
ekoproizvodnja
-
farmaceutika
-
tranzit i logistika (‘vrata Europe’)
-
regionalno središte (‘vrata Balkana’)
-
elektroindustrija
Lakše je biti član kluba. Kupuje se i prodaje sve, nema onoga za čime nema potražnje, no, važno je reći, i ponude. Veliko i kupovno moćno tržište znači i veliku konkurenciju, odnosno težak ulazak za sve nove igrače. Olakotna je okolnost što se mnogo lakše natjecati kao član kluba nego kao ‘treća zemlja’. Imajući to na umu, vjerojatno je najbolji način približavanja toga velikog i sofisticiranog tržišta odabrati nekoliko zemalja članica različitih prema veličini i mogućnostima, od bogatijih i većih do manjih.
Susjedna Mađarska zemlja je s 10 milijuna stanovnika, što je smješta u razred manjih tržišta, ali zato je 33. na rang-listi svjetskih uvoznika, objašnjava Peter Zavoczy iz Veleposlanstva Republike Mađarske u Hrvatskoj. Sudjelovanje na zajedničkom europskom tržištu znači da je dostupna sva roba karakteristična za razvijena tržišta, no preferencije potrošača, napominje, razlikuju se u odnosu na druge članice. Tako će Mađari raditi i više konzumirati vina, a Nijemci ili Češi prije će birati pivo. Isto tako Talijani, Francuzi i Španjolci više će trošiti na odjevne predmete od Mađara. Prilike za Hrvatsku u zdravstvenoj industriji, ekogospodarstvu, razvoju nekretnina, tranzitu robe i industriji utemeljenoj na znanosti. Dobar primjer za to jest Luka Rijeka i zajedničko pozicioniranje povezanih prometnih pravaca za države Srednje i Istočne Europe. Na tom tržištu, uz dosadašnju dobru suradnju u tranzitu, već ima dobro pozicioniranih hrvatskih proizvođa i usluga poput mineralne vode Jane, niza Podravkih proizvoda, Končarovih visokonaponskih transformatora, građevinskih tvrtki, pa i proizvođača softvera. Hrvatima Mađari preporučuju daljnji razvoj turizma, tranzita i prehrambene industrije.
Visoki standardi. Kad je riječ o najzahtjevnijim tržištima, najbolji su primjeri, savsm sigurno, dvije gospodarski najmoćnije članice Unije Francuska i Njemačka, koje same imaju otprilike 145 milijuna ljudi. Obje pripadaju klubu sedam najrazvijenijih zemalja svijeta i mogu biti lakmus-papir za sva najzahtjevnija globalna tržišta. Standardi sudjelovanja koji se moraju zadovoljiti iznimno su visoki, ali prodati se može sve. Philippe Colombani iz Veleposlanstva Francuske smatra da je posebnost francuskog potrošača u odnosu na druge možda u osjetljivosti na autentičnost proizvoda uz ispunjavanje zahtjeva vezanih uz kvalitetu i cijenu. Prilika za one koji traže nove niše, kaže, proizlaze iz sve veće stope nataliteta, rijetkog slučaja u EU, pa u skladu s time rastu potrebe za kvalitetnim uslugama namijenjenima djeci (vrtići, škole, jaslice i općenito usluge ili proizvodi usmjereni na obitelji). Potražnju u Francuskoj obilježit će dominant trend održivog razvoja u transportu, energetici, smještaju i prehrani. Među prvim preporukama Francuza opet su turizam i prehrana. Colombani napominje i kako se treba više otvoriti investicijama jer iz njih često nastaje povratni izvoz u EU. Hrvatske proizvođače, inače slabo zaustavljene na tom tržištu, mogao bi diferencirati i ‘pogurnuti’ ne samo dobar proizvod nego i mnogo popratnih činitelja poput poštovanja rokova, proizvodnih standarda, načina upravljanja proizvodnjom itd. Kvaliteta je, zapravo, podsjeća Colombani, već zajamčena pravilima.