može zahvaliti tržišnom ratu između proizvođača e-readera, odnosno elektroničkih čitača, a ni izlazak Appleova iPada koji je potpalo tržište tableta posve sigurno nije odmogao. Na domaćem tržištu ljubitelji digitalnog slova doći će na svoje već ovog mjeseca jer će se dugo očekivani projekt T-HT-a Planet9 ugledati svjetlo dana pa će se s interneta moći preuzeti digitalne knjige na hrvatskom jeziku kao i one domaćih izdavača.
Nisu svi jednako oduševljeni novim trendom. Richard Stallman, borac za slobodni software, opisao je u članku pod naslovom ‘Opasnost od e-knjiga’ prednosti fizičke papirnate knjige. Kako kaže, takvu knjigu se može kupiti, nakon čega je kupac zapravo posjeduje, ne mora potpisivati nikakve licencije kako bi je čitao, može je skenirati i kopirati ako želi i nitko mu je ne može oduzeti. S druge strane, da bi čitatelj kupio e-knjigu, mora se registrirati i identificirati primjerice Amazonu, u nekim zemljama regulativna je takva da Amazon posjeduje knjigu i nakon što je korisnik preuzme, kopirati se ne smije, i što više, Amazon je može, ako tako želi, pobrisati s korisnikova e-čitača.
No, pita li se bilo koju slabovidnu osobu što misli o čitačima, nailazi se uglavnom na odobravanje. Naime, slova se mogu povećavati po želji, može se promijeniti boja pozadine, kontrast i oštrina se mogu namjestiti, a neki uređaji imaju software kojim digitalna slova pretvaraju u zvuk. Prava revolucija!
Sve više ljudi otkrilo je čitače kao savršene suputnike. Jedan jedini uređaj može u svojoj memoriji čuvati cijelu knjižnicu, pa su omiljeni naslovi samo jedan klik daleko. Uz to e-čitači omogućuju lako spremanje omiljenih ulomaka, podcrtavanje i izradu bilježaka. U načelu, cijeli smisao e-čitača je u lakoj i jednostavnoj čitljivosti knjiga. Dizajnirani su tako da iskustvo čitanja učine što ugodnijim, lagani su i jednostavni za upotrebu. Osim toga ljubitelji drveća rado ističu činjenicu kako su ti uređaji dobri za okoliš.
Kada netko odluči kročiti u budućnost i nabaviti jedan takav čitač, mora si postaviti pitanje za koji će se od uređaja na tržištu odlučiti. Naime, odabir nije jednostavan jer je svaki uređaj vezan uz svoju internet-trgovinu i do sada su se svi proizvođači ponašali iznimno teritorijalno. U prijevodu, nema miješanja – kupiš Kindle, imaš na raspolaganju knjige na Amazonu, kupiš knjigu od Barnes&Nobels – možeš je čitati jedino na Nooku, knjigu za Sony ne možeš staviti na Kobo. Takva tržišna logika međutim ima manu (ima nekoliko mana, ali za početak evo najočitije); kakvog smisla ima ograničavati formate koji se mogu čitati na pojedinom uređaju kada svaki vlasnik tableta može elegantno s interneta preuzeti aplikaciju s Android marketa ili Apple Storea i koristiti svoj tablet ili pametni telefon za čitanje? Kako bi interes za čitače ostao visok, proizvođači su prisiljeni unapređivati proizvod koji cjenovno mora ostati konkurentan, a k tomu i primamljiv svojim karakteristikama. Pogotovo jer im za vratom dišu iPad i ostali tableti. Štoviše, borba je bila toliko ostra da su od više od stotinu različitih čitača tržište na kraju podijelila njih nekolica.
