3RPDsHPR YDP GD]DUDGLWH 9,f(

Tvrdi da je Trenton u segmentu maslina veći od Zvijezde, a kad je riječ o ulju, u otprilike istom rangu. Trenton na godinu od domaćih proizvođača nabavlja oko 10 posto ukupne sirovine, ponajviše jer je teško naći dovoljne količine i stabilnu kvalitetu po razumnim cijenama. Karninčić je uvjeren da se za njega ništa znatno neće promijeniti ulaskom u EU jer već ima europske cijene, ali naglašava kako je u domaćim prodavaonicama ionako jedva pet posto doista domaćeg ulja.

Tu dolazimo do problema da se još teško jasno može vidjeti koja je težina tržišta i tko domaći doista prodaje pod domaćim. Prema podacima HGK prošječna godišnja proizvodnja ulja, svih vrsta, dosegnula je 7000 tona, od čega je prema Državnom zavodu za statistiku u 2009. izvezeno 221, a u 2010. 173 tone u vrijednosti od 1,2 milijuna eura. Uvozn podaci znatno su veći pa je 2009. uvezeno 1832, a sljedeće 1909 tona, što ide u prilog onima koji tvrde da na tom tržištu siva ekonomija pojede i do 40 posto. Osim toga, kažu maslinari, svašta se krije i iza trgovačkih robnih marki pod kojima se lako plasira ulje niske kvalitete. Pa što je onda rješenje?

Ono postoji, ali ne u masnoj proizvodnji koju Hrvatska zbog brojnih specifičnosti nikad neće moći postići. Rješenje je u promidžbi vrhunskih ili butik-ulja, koja dosežu najvišu cijenu, ali to je segment za manji broj vrhunskih maslinara i u toj kategoriji ne zastajemo za svijetom. Plasman takvih ulja na strana tržišta, pokazuje primjer istarskih maslinara, pa i naše Brachije, moguće je i uspješan, ali ne generira velike ukupne gospodarske rezultate. Na butik-uljima treba graditi imidž i dopustiti im da predvode naše maslinarstvo, ali posao treba graditi na uljima srednje kvalitete koja stoje od 10 do 12 eura po litri – kaže Leo-pold Botteri, vlasnik tvrtke Uje za maloprodaju i veleprodaju te Brachije za proizvodnju. Brachia je, kaže, trenutačno vodeći premium brend, pod čijim se imenom proizvede oko 20 tona ulja na godinu. Botteri ne strahuje jer Uje je danas lanac od 15-ak oleoteka, a osim toga planira ući i u segment srednje cjenovnih ulja, kao i nekoliko srednje velikih igrača koji prepoznaju tu nišu kao priliku.

Svi se slažu da je politika poticaja u tom segmentu bila poticajna, naravno za one koji se ozbiljno bave maslinarstvom. Nadaju se da će mudro usmjeravanje poticaja prema onima koji maslinovo ulje daju na otok te kvalitetna organizacija otkupa s vremenom smanjiti crno tržište. U Istri je dobrom organizacijom maslinara, koji se sve češće pojavljuju i kao pokretači kvalitetnih kooperacija, situacija prilično uređena. Stoga Klaudio Ipša, u svijetu nagrađivan istarski maslinar čiji je godišnji prosjek oko 6000 litara ulja i ima 13 hektara pod maslinama, navodi kako ima stabilne i sigurne kooperante, što u Dalmaciji još nije dovoljno razvijeno. Posebice ne otkup ploda, a ne ulja, što maslinaru daje veću mogućnost stvaranja stabilne kvalitete svoga ulja.

Ipša ulja prodaje u regiji, a odnedavno i u butik-dućanima u Austriji. Naglašava kako je ta premium kategorija vrlo zahtjevna, od uzgoja pa sve do plasmana onima dubljeg džepa kojih nije neograničen broj, posebice kada se uzme u obzir da takva ulja prave i ostale maslinarske zemlje. Iako je svoj prostor za plasman uspio osvojiti, uvjeren je da je našim maslinarima prilika izvoz u zemlje regije.

Nema nam druge. Ali imamo nekompromitiranu preradu, stoga pozitivan imidž u svijetu i realno visoku kvalitetu ulja, što djelomice opravdava cijenu. Količine odgovaraju shemi ‘naprijed premium ulja i maslinari, a iza njih stabilna proizvodnja srednjocjenovnog ranga’. To bi s vremenom uz pomoć kooperanata moglo omogućiti i niže cijene – objašnjava Botteri.

Slično misli i Ivan Milat, koji je na čelu tvrtke Blato 1902, koja mahom radi sa sirovinama otkupljenima od svojih sve stabilnijih i brojnijih kooperanata. I njegova je mantra: imati jak premium brendove! To je mišljenje svih vodećih maslinara okupljenih pod projektom ‘Hrvatska – zemlja maslinova ulja’, a kojem se pridružila i Zvijezda, lider na tržištu.

Iz godine u godinu jačamo položaj u segmentu maslinovih ulja i sada smo najveći otkupljavač domaćeg ulja. Naša je prednost da potpuno kontroliramo proces od početka do kraja, odnosno plasman na domaćem i inozemnom tržištu. A o kolikom je rastu riječ, najbolje govori podatak da smo u odnosu na 2003. pet puta povećali prodaju. Nedavno smo predstavili novi brend OL Dalmatia ekstra djevičansko maslinovo ulje, a koje je dio davno započetog procesa zaštite našega maslinarskog fonda i nastojanja da se pozicioniramo s našim brendom – kaže Diana Bavčević, voditeljica marke u Zvijezdi. No da je nerealno graditi biznis oslanjajući se na domaće proizvođače, potvrđuje i Zvijezdino iskustvo, pa više od 50 posto ulja nabavljaju iz uvoza.

Kako se čini, domaćim je maslinarima najveća šansa u okupljanju u zadrugu koje bi im osiguravale otkup, u jačanju domaćeg tržišta, odnosno povećanju potrošnje na barem pet litara po osobi na godinu te u izvozu u zemlje regije. Također jače bi se trebali povezati s turističkim sektorom bilo da je riječ o direktnom dobavljanju za ugoštaj ili suvenirskoj prodaji na vinskih i maslinarskim cestama.