Dražen Miloloža, HGK

Prema financijskim pokazateljima poslovanja mali poduzetnici likvidniji su od velikih, ali i zaduženiji, odnosno više se koriste tuđim izvorima financiranja. U 2010. godini zabilježen je pozitivan trgovinski saldo od 8,4 milijarde kuna, dok je malo poduzetništvo ostvarilo negativan trgovinski saldo od sedam milijardi kuna. Malo poduzetništvo postiglo je mnogo bolje izvozne rezultate jer se izvoz povećao za 4,2 milijarde kuna, a uvoz smanjio za 8,9 milijardi. Broj izvoznika povećao se s 10.832 u 2009. na 11.751 u 2010., a broj uvoznika smanjio se s 12.824 u 2009. na 12.725 u 2010.

Na kraju 2010. sektor malog poduzetništva raspolagao je ukupnom imovinom od 534,5 milijardi kuna, što je 49,8 posto ukupne imovine svih poduzetnika u Hrvatskoj. Struktura imovine sektora malog poduzetništva povoljnija je od prosjeka ukupnoga gospodarstva i posebno velikih poduzetnika jer je omjer između dugotrajne imovine i kratkotrajne imovine povoljniji. Potkraj 2010. sektor malog poduzetništva raspolagao je s 306,5 milijardi kuna dugotrajne imovine, što je bilo 43,7 posto ukupne imovine sektora, zatim 223,4 milijarde kuna kratkotrajnog imovine ili 61,7 posto, 4,2 milijarde kuna vremenskih razgraničenja ili 44,9 posto te samo 355 milijuna kuna potraživanja za upisani a neuplaćeni kapital ili 58,7 posto potraživanja za upisani a neuplaćeni kapital cijeloga gospodarstva.

Sektor malog poduzetništva potkraj 2010. imao je 147,2 milijarde kuna vlastitog kapitala, odnosno 37,1 posto ukupnoga vlastitog kapitala svih poduzetnika, 167,5 milijardi kuna dugoročnih obveza (58 posto ukupnih dugoročnih obveza svih poduzetnika), 204,9 milijardi kuna kratkoročnih obveza (59 posto ukupnih kratkoročnih obveza svih poduzetnika).

Promatramo li strukturu kapitala sektora malog poduzetništva, u 2010. u odnosu na sektor velikih poduzetnika uočava se relativno malen udjel vlastitog kapitala od 37,1 posto prema 62,8 posto kod velikih poduzetnika uz udjel dugoročnih obveza od 50 posto prema 42 kod velikih, što neizbježno povećava udjel kratkotrajnih obveza malog poduzetništva od 59 posto prema 41 posto kod velikih poduzetnika. Veća uporaba tuđih kratkotrajnih sredstava nije povoljna. Uzimanje kratkoročnih kredita znači veće izdatke za kamate ili pak uporaba tuđih sredstava – sredstava dobavljača znači neplaćanje ili odgodu plaćanja računa, što u krajnjem slučaju loše utječe na likvidnost i podmirivanje obveza u roku dospjeća.

Financijski pokazatelji poslovanja također pokazuju obilježje hrvatskoga gospodarstva da je malo poduzetništvo likvidnije od velikih poduzetnika, ali da su zaduženiji, odnosno da se više koriste tuđim izvorima financiranja jer im je koeficijent vlastitog financiranja ispod prosjeka ukupnoga gospodarstva. Osim toga, kod malog poduzetništva vrijeme naplate potraživanja također je iznad prosjeka ukupnoga gospodarstva i iznosi 127 dana kod malih poduzetnika i 109 dana kod srednjih.

Imamo kvalitetna ulja i sreću što naši ljudi radije plate do 25 posto skuplje domaće ulje, ali nikako više od toga, što treba iskoristiti kao priliku, ističe Dražen Miloloža iz HGK. Teško ćemo svoje maslinarstvo učiniti konkurentnim kad je omjer cijene između grčkog i hrvatskog ulja iste kvalitete veći od 1:2 i kad postoji crno tržište, dodaje Davor Karninčić iz Trentona. Iz godine u godinu jačamo položaj u segmentu maslinovih ulja i najveći smo otkupljivač domaćeg ulja, naglašava Diana Bavčević iz Zvijezde.

Budućnost je u razvoju jakih domaćih brenda premium kvalitete jer masovnost poput Španjolaca, Grka, Talijana nikad nećemo dosegnuti, smatra Ivan Milat iz Blato 1902. Trenton na godinu od domaćih proizvođača nabavlja oko 10 posto ukupne sirovine, ponajviše jer je teško naći dovoljne količine i stabilnu kvalitetu po razumnim cijenama. Karninčić je uvjeren da se za njega ništa znatno neće promijeniti ulaskom u EU jer već ima europske cijene, ali naglašava kako je u domaćim prodavaonicama ionako jedva pet posto doista domaćeg ulja.

Tu dolazimo do problema da se još teško jasno može vidjeti koja je težina tržišta i tko domaće doista prodaje pod domaće. Prema podacima HGK, prosječna godišnja proizvodnja ulja, svih vrsta, dosegnula je 7000 tona, od čega je prema Državnom zavodu za statistiku u 2009. izvezeno 221, a u 2010. 173 tone u vrijednosti od 1,2 milijuna eura. Uvozni podaci znatno su veći pa je 2009. uvezeno 1832, a sljedeće 1909 tona, što ide u prilog onima koji tvrde da na tom tržištu siva ekonomija pojede i do 40 posto.

Osim toga, kažu maslinari, svašta se krije i iza trgovačkih robnih marki pod kojima se lako plasira ulje niske kvalitete. Rješenje je u promidžbi vrhunskih ili butik-ulja, koja dosežu najvišu cijenu, ali to je segment za manji broj vrhunskih maslinara i u toj kategoriji ne zastajemo za svijetom. Plasman takvih ulja na strana tržišta, pokazuje primjer istarskih maslinara, pa i naše Brachije, moguće je i uspješan, ali ne generira velike ukupne gospodarske rezultate.

Na butik-uljima treba graditi imidž i dopustiti im da predvode naše maslinarstvo, ali posao treba graditi na uljima srednje kvalitete koja stoje od 10 do 12 eura po litri, kaže Leopold Botteri, vlasnik tvrtke Uje za maloprodaju i veleprodaju te Brachije za proizvodnju. Brachia je, kaže, trenutačno vodeći premium brend, pod čijim se imenom proizvede oko 20 tona ulja na godinu. Botteri ne strahuje jer Uje je danas lanac od 15-ak oleoteka, a osim toga planira ući i u segment srednje cjenovnih ulja, kao i nekoliko srednje velikih igrača koji prepoznaju tu nišu kao priliku.

Svi se slažu da je politika poticaja u tom segmentu bila poticajna, naravno za one koji se ozbiljno bave maslinarstvom. Nadaju se da će mudro usmjeravanje poticaja prema onima koji maslinovo ulje daju na otok te kvalitetna organizacija otkupa s vremenom smanjiti crno tržište. U Istri je dobrom organizacijom maslinara, koji se sve češće pojavljuju i kao pokretači kvalitetnih kooperacija, situacija prilično uređena. Stoga Klaudio Ipša, u svijetu nagrađivan istarski maslinar, navodi kako ima stabilne i sigurne kooperante, što u Dalmaciji još nije dovoljno razvijeno.

Ipša ulja prodaje u regiji, a odnedavno i u butik-dućanima u Austriji. Naglašava kako je ta premium kategorija vrlo zahtjevna, od uzgoja pa sve do plasmana onima dubljeg džepa kojih nije neograničen broj, posebice kada se uzme u obzir da takva ulja prave i ostale maslinarske zemlje. Iako je svoj prostor za plasman uspio osvojiti, uvjeren je da je našim maslinarima prilika izvoz u zemlje regije.

Nema nam druge. Ali imamo nekompromitiranu preradu, stoga pozitivan imidž u svijetu i realno visoku kvalitetu ulja, što djelomice opravdava cijenu. Količine odgovaraju shemi ‘naprijed premium ulja i maslinari, a iza njih stabilna proizvodnja srednjocjenovnog ranga’. To bi s vremenom uz pomoć kooperanata moglo omogućiti i niže cijene, objašnjava Bottieri.

Slično misli i Ivan Milat, koji je na čelu tvrtke Blato 1902, koja mahom radi sa sirovinama otkupljenima od svojih sve stabilnijih i brojnijih kooperanata. I njegova je mantra: imati jak premium brendove! To je mišljenje svih vodećih maslinara okupljenih pod projektom ‘Hrvatska – zemlja maslinova ulja’, a kojem se pridružila i Zvijezda, lider na tržištu.

Iz godine u godinu jačamo položaj u segmentu maslinovih ulja i sada smo najveći otkupljivač domaćeg ulja. Naša je prednost da potpuno kontroliramo proces od početka do kraja, odnosno plasman na domaćem i inozemnom tržištu. A o kolikom je rastu riječ, najbolje govori podatak da smo u odnosu na 2003. pet puta povećali prodaju. Nedavno smo predstavili novi brend OL Dalmatia ekstra djevičansko maslinovo ulje, a koje je dio davno započetog procesa zaštite našega maslinarskog fonda i nastojanja da se pozicioniramo s našim brendom, kaže Diana Bavčević, voditeljica marke u Zvijezdi.

No da je nerealno graditi biznis oslanjajući se na domaće proizvođače, potvrđuje i Zvijezdino iskustvo, pa više od 50 posto ulja nabavljaju iz uvoza. Kako se čini, domaćim je maslinarima najveća šansa u okupljanju u zadrugu koje bi im osiguravale otok, u jačanju domaćeg tržišta, odnosno povećanju potrošnje na barem pet litara po osobi na godinu te u izvozu u zemlje regije. Također jače bi se trebali povezati s turističkim sektorom bilo da je riječ o direktnom dobavljanju za ugoštaj ili suvenirskoj prodaji na vinskih i maslinarskim cestama.