Javni dug prema 60 posto BDP-a

SDP smatra da se pri smanjenju javne potrošnje ne smiju dirati samo mirovine, plaće i socijalna davanja najugroženijima. Sve ostalo može biti podložno uštedama.

Država se ne smije više zaduživati osim ako to ne bude iskorišteno za poticanje gospodarstva i povećanje zaposlenosti. Opterećenje javnim dugom pravedno se može raspodijeliti između sadašnjih i budućih naraštaja samo ako je riječ o ulaganjima u razvojne projekte.

Veličina kriza koja trese hrvatsko gospodarstvo već treću godinu nije samo posljedica kratkoročnih negativnih kretanja u okružju. Uzroci su pretežno u Hrvatskoj, a izvor joj je potpuno pogrešan ekonomski model koji se temelji na potrošnji i zaduživanju, a ne na proizvodnji, industrijalizaciji odnosno izvozu i stvaranju nove vrijednosti. Izostanak konkretnih Vladinih mjera na početku krize potraj 2008. samo je produbio problem. Od Vladina programa gospodarskog oporavka nema nikakvih rezultata, a s mjerama poput kriznog poreza postali smo jedina zemlja koja se protiv recesije borila većim poreznim opterećenjima. Rezultati su, nažalost, poznati. Gospodarski pad u posljednje dvije i pol godine od više od 8 posto, 140.000 izgubljenih radnih mjesta, nelikvidnost od gotovo 40 milijardi kuna…

Javne financije nisu se prilagodile krizi. Jedini odgovor HDZ-ove vlade na smanjene proračunske prihode bila su nova zaduženja po sve nepovoljnijim kamatama. Proračunske rashode i visoku javnu potrošnju Vlada nije uspjela smanjiti praktično ni za kunu. Posljedice toga visoke su fiskalne neravnoteže i gotovo 40 milijardi kuna deficita u protekla tri proračuna.

Mnoge zemlje koriste se deficitom proračuna za poticanje rasta. To kod nas nije slučaj i deficit proračuna nije i neće pozitivno utjecati na gospodarstvo. Upravo suprotno. Rast proračunskog deficita povećao je i javni dug s 29 posto BDP-a u 2008. na više od 44 posto BDP-a u 2011. Ako se takva politika nastavi, vjerojatno je i rast javnog duga do 60 posto BDP-a. Tomu treba dodati i rizike aktiviranja državnih jamstava koja su narasla na 43 milijarde kuna u protekloj godini te dug HBOR-a veći od 14 milijardi. Zato će u idućem razdoblju, uz izravne, država biti izložena i uvjetnim obvezama po izdanim jamstvima, pogotovo kada su u pitanju jamstva dana brodogradilištima. Iz ovih podataka vidljivo je koliko tešku situaciju u javnim financijama HDZ-ova vlada ostavlja novoj vladi na kraju svoga mandata.

Osnovni cilj nove vlade u području javnih financija mora ponajprije biti financijska konsolidacija države uz pokretanje reformi te smanjenje proračunskog deficita i promjena njegove strukture. Uz to bit će potrebno osigurati i povoljnije izvore financiranja za servisiranje javnog duga od onih koje imamo danas te ono najvažnije – pokretanje gospodarskog rasta uz zapošljavanje i povećanje produktivnosti bez kojeg neće biti uspjeha u fiskalnoj stabilizaciji Hrvatske. Gospodarstvo mora rasti brže od potreba za zaduživanjem kako bi se smanjio udio javnog duga u BDP-u.

Fiskalna konsolidacija mora biti napravljena u srednjem roku (do 2014.), što znači spuštanje proračunskog deficita ispod 2 posto BDP-a, a primarnog na nula posto. Pri smanjenju javne potrošnje tri su stavke za koje SDP smatra da se ne smiju dirati: mirovine, plaće i socijalna davanja najugroženijima. Sve ostalo mora biti podložno analizi i mogućim uštedama. Dugoročnu fiskalnu stabilnost moramo osigurati provedbom reformi javne uprave, mirovinskog i zdravstvenog sustava, sustava socijalne skrbi te decentralizacijom kako bi se stvorili uvjeti u kojima bi se fleksibilnije moglo upravljati javnim novcem.

Izdaci iz proračuna moraju biti okrenuti isključivo prema projektima s brzim povratom uloženih sredstava. Povećanje prihoda proračuna mora se vezati isključivo uz oporavak gospodarstva. Više ne smije biti povećanja poreznog opterećenja, a porezi koji utječu na konkurentnost gospodarstva (prvenstveno na cijenu rada) moraju se smanjivati čim se za to steknu uvjeti, najkasnije tijekom 2013. Porezna rasterećenja moraju biti usmjerena i prema reinvestiranju ostvarene dobiti odnosno potpunom oslobađenju poreza na dobit ako se ona reinvestira u novo zapošljavanje. Također, transparentnost proračuna mora biti unaprijeđena objavljivanjem redovitih analiza svih proračunskih programa.

Moramo poručiti građanima da se država u budućim proračunima ne smije više zaduživati osim ako to zaduženje ne bude iskorišteno za poticanje gospodarstva i povećanje zaposlenosti. Opterećenje javnim dugom pravedno se može raspodijeliti između sadašnjih i budućih naraštaja samo ako je riječ o ulaganjima u razvojne projekte.