Puni podrumi u vlasništvu

Poreznici tvrde da ‘doprinosi nisu porezi’. Ali obrtnici s malim dohotkom moraju plaćati dug državi po osnovi svoje buduće mirovine čak ako nisu zaradili ni za kruh svagdašnji.

Čitatelj koji je (amaterski) analizirao uzroke ‘gašenja’ 30-ak tisuća obrta posljednjih godina. U svakoj bi zemlji u svijetu brisanje iz registra gotovo trećine registriranih obrtnika rezultiralo ozbiljnim analizama i istraživanjima, ali u Hrvatskoj sve se svelo na volontarizam nekompetentnih poreznika: ‘obrtnici su masovno odjavili obrte da bi mogli nastaviti raditi na crno’. Čitatelj se potužio da su mu u Poreznoj upravi uskralili pokazatelje o broju obrtnika koji su bankrotirali nakon ovrha poreznika zbog dugovanja do 50 tisuća kuna. Zbog uskraćenih informacija čitatelj se morao ograničiti na podatke koje je mogao pronaći u statistikama fondova zdravstvene i mirovinske zaštite obrtnika. Ni u Hrvatskoj obrtničkoj komori, kaže čitatelj, o uzrocima bankrota obrtnika nemaju više podataka.

Čitatelj je prema podacima Hrvatske zajednice mirovinskog osiguranja kreirao grafički prikaz broja aktivnih obrta od 2004. do 2011. godine. Prema tim podacima broj obrtnika smanjio se sa 105 tisuća 2004. na samo oko 85 tisuća 2010. Iako taj trend traje već godinama, naglašava čitatelj, dosad nisu poduzeti nikakvi koraci koji bi smanjili trend pada. No čitatelj uočava da je trend smanjenja obrta bio uočljiv i u tzv. zdravim gospodarskim godinama, kao što su bile tobože 2006. i 2007. Iz toga čitatelj zaključuje da unatoč tomu što je odjavljivanje obrta smanjeno na početku ove godine, to nikako ne znači da je trend zaustavljen. Novi zakon o zabrani fuša, smatra čitatelj, utjecat će možda i na porast broja novoregistriranih obrta, ali samo privremeno, jer pitanje je hoće li ti isti obrti, ako ih bude, uspjeti opstati. Čitatelja, međutim, zabrinjava trajno katastrofalno loš porezni položaj obrta u Hrvatskoj. Umjesto da teret poreznih obveza bude ravnomjeran, najviši porezni teret prevaljen je na leđa obrtnika koji najmanje zarađuju. Pritom se porezni teret na obrtnike koji najmanje zarađuju prevaljuje zloupotrebo naplaćivanja doprinosa za zdravstvenu i mirovinsku zaštitu. Poreznici u komunikaciji sa sitnim obrtnicima – postolarima, brijačima i sličnim s uglavnom malim dohotkom, tvrde kako ‘doprinosi nisu porezi’. No doprinosi su po definiciji namjenski porezi. Potpuno je nejasno zašto poreznici forsiraju naplatu doprinosa i kad je takvo opterećenje veće od ostvarenog dohotka. Često su obrtnici s malim dohotkom morali plaćati dug državi po osnovi svoje buduće mirovine, a da u tom razdoblju nisu uspjeli zaraditi ni za kruh svagdašnji!

U čitateljevu drugom grafikonu kreirana je krivulja poreznog opterećenja koja pokazuje postotak poreza za obrtnike koji su obveznici plaćanja doprinosa za zdravstvenu i mirovinsku zaštitu na temelju rješenja porezne uprave u paušalnim iznosima. Prema toj krivulji obrtnici s dohotkom od 30 tisuća kuna imaju ukupno porezno opterećenje 80 posto, s dohotkom 40 tisuća kuna 60 posto, 50 tisuća dohotka 50 posto opterećenja i sve tako do samo 30-ak posto opterećenja za dohodak od 200 i više tisuća kuna. Ta krivulja može se kreirati na više načina, primjerice, da se pretpostavi da obrtnik koji je imao jako malen dohodak nije u roku plaćao doprinose i tada mu se povećava porez na dohodak po višoj stopi (obveze za doprinose su porezno priznati rashod samo ako je uplata izvršena). U raznim varijantama krivulja se samo manje pomiče prema gore ili dolje, ali suštinski problem neravnomjerna poreznog tereta ostaje i dalje.

Poreznici plijene nekretnine malim obrtnicima na osobito podao način. Sitni obrtnik javi se poreznici i potuži da nema čime platiti nekoliko tisuća kuna dospjelih poreza i doprinosa. Poreznik na to ‘velikodušno’ kaže sitnom obrtniku: ‘Platite kad zaradite, nećemo vam odmah slati ovrhu’. A kad takav dospjeli neplaćeni porezni dug naraste na 50 tisuća kuna, slijedi ovrha pokretnina ili nekretnina (obrtnici za svoje obveze jamče cjelokupnom imovinom).