Swot analiza

Hrvatski lanac pomfrit-barova Surf’n’Fries, koji su osnovali Andrija Čolak i Denis Polić, namjeravali su graditi svoj lanac, ali su se predomislili i odlučili razviti franšizni sustav. U dvije godine rada otvorili su barove po cijeloj Hrvatskoj i imaju petnaest franšiza. Zatrpani su inozemnim upitima o prodaji tvrtke i franšiza u inozemstvo.

Riječki poduzetnici Čolak i Polić su prženim krumpirićima osvojili tržište Hrvatske, Sarajevo te zasad odoljeli ponudama iz Amerike, Australije i Kanade. Iako su tek na pragu trećeg desetljeća života, odavno su se dokazali u poduzetničkom poslu. Prije ovog posla bavili su se izdavaštvom, a 2002. godine pokrenuli su specijalizirani oglasnik za nekretnine InfoNekretnine.

InfoNekretnine je sadržavao oglase i fotografije nekretnina u prodaji, ali i mnoge editorijale koji su bili od pomoći i kupcima i prodavateljima. U taj posao ušli su uloživši svako doslovno 250 kuna, ali su u pet godina napornog rada uspjeli oglasnik od 24 stranice povećati na 136 stranica visokokvalitetnog tiska u boji. Pokrenuli su i Croatia Real Estate Magazine – CREM, koji se bavio luksuznim nekretninama u Hrvatskoj. InfoNekretnine i CREM prodali su zagrebačkom Oglasniku.

Na ideju o pomfrit-barovima došao je Denis, sjetivši se svog djetinjstva i riječke tradicije prodavanja prženih krumpirića. U Rijeci je, naime, 80-ih godina prošlog stoljeća postojao vrlo popularan pomfrit-bar, a Riječani su, pogotovo djeca, uživali šetajući Korzom i jedući pržene krumpiriće. Čolak i Polić željeli su tu ideju razraditi do detalja, pa su otišli u SAD i Kanadu te posjetili najbolje restorane za fast food i pomfrit-barove.

Sve su snimali i zapisivali, a od svega toga uzeli ono što im je bilo najbolje i sastavili koncept Surf’n’Friesa. Trebalo im je otprilike godinu dana prije nego što su u veljači 2009. otvorili prvi Surf’n’Fries u Rijeci. Novcem koji su zaradili prodavši prvu tvrtku mogli su velikim dijelom financirati pokretanje novog posla. Otvaranje jednog pomfrit-bara stoji od 25 do 30 tisuća eura. Od Grada Rijeke, županije i države nisu dobili nikakvu potporu, ali nisu je ni tražili. Iako su već imali dovoljno poduzetničkog iskustva, konzultirali su stručnjake za svaki dio posla: poslovni plan, vizualni identitet, ponudu hrane.

Prije pokretanja Surf’n’Friesa konzultanti su im napravili konceptni poslovni plan. Željeli su biti vizualno prepoznatljivi, pa su za interijer tražili kreativnog arhitekta koji razumije funkcionalnost prostora u ugostiteljstvu. U tome im je pomagao Igor Rukavina. Isto je bilo za vizualni identitet, recepte, franšizne knjige standarda, ugovore. Brend je osmislila Anja Zambelli, riječka dizajnerica koja je dizajn diplomirala u Milanu.

Čolak napominje da su sa Zambelli vrlo brzo našli zajednički jezik. Ideja koju je predložila bila je ‘sloboda’ – prenošenje osjećaja surfanja u urbane dijelove grada. Budući da surfanje pruža osjećaj slobode, to se pretočilo u filozofiju brenda. Danas ima vrlo mnogo restrikcija u tome što se smije jesti, a što ne. Filozofija je Surf: ako vam se jede pomfrit, pojedite ga i uživajte u tome! Međutim, to ne znači da ćete ga jesti svaki dan tri puta. Na toj filozofiji postavljen je cijeli brend i vizualni identitet Surf’n’Friesa.

Čolak i Polić zasad posjeduju petnaest franšiza i još ih se nekoliko otvara. Surf’n’Fries otvoren je u Puli, Rijeci, Slavonskom Brodu, dva su u Zagrebu te u Osijeku, jedan u Dubrovniku, Splitu, Malom Lošinju, Baškoj, Pagu, Biogradu te u Sarajevu. Čiji lanac barova ima stotinjak zaposlenih. Prihod Surf’n’Friesa prošle je godine bio otprilike tri milijuna kuna, u što nije uračunan promet franšiza.

Krupir za svoje pomfrit-barove Čolak i Polić nabavljaju od McCaina, najvećeg proizvođača krumpira u svijetu, koji drži najviše standarde. Iako su ti proizvodi skupi, kažu da su najkvalitetniji, što prepoznaju i konzumenti. Drugi veliki dobavljač Surf’n’Friesa jest Podravka, proizvođač umaka i začina za njihov lanac.

Stručni kreator najvažnijeg dijela ponude u Surf’n’Friesu, a to su umaci, jest poznati kuhar Andrej Barbieri, od kojeg su tražili da im osmisli najbolje umake za krumpir. Kad je riječ o ostatku ponude, osluškuju svjetske trendove, ali i bilo svojih kupaca. Tako su, primjerice, došli na ideju o čokoladnom pomfritu jer su djeca govorila da najviše vole jesti čokoladu i pomfrit. Pomfrit su već imali, pa su još samo dodali čokoladu.

Osim McDonald’sa, Surf’n’Fries u Hrvatskoj nema ozbiljnog konkurenta standardiziranog prema kvaliteti i ponudi. Većina ugostitelja ne pazi na standard kvalitete, nego razmišlja poput trgovaca, jeftino kupi i skupo prodaj. To je pogrešna strategija. Mnogo su ulagali u vizualni identitet i stvaranje dobre priče oko Surf, a to malotko radi. Želi se što jeftinije urediti prostor kako bi se ulaganje što prije isplaćilo. Rezultat takva razmišljanja obično je oronuo objekt koji nema ni priču ni opremu za pripremanje kvalitetne hrane.

Kad je riječ o McDonald’su, on im je po mnogočemu uzor i cijene njegov rad. Međutim, izborili su prednost u originalnosti, posebice ambalažom i imidžem. Ipak su malo bliži ljudima, a manje korporativni. Čolak i Polić namjeravali su graditi ‘inhouse’ lanac pomfrit-barova, ali su se predomislili kad je priča o Surf’n’Friesu ‘eksplodirala’ i potencijalni ugostitelji počeli svakodnevno dolaziti i pitati mogu li im pomoći u pokretanju istog posla.

Mogli su birati hoće li ostati pri prvobitnoj ideji i graditi svoj ‘inhouse’ lanac i potencijalno si od svih tih ljudi stvoriti konkurente ili pokušati razviti franšizni sustav i stvoriti partnere. Odlučili su se za drugo, što se zasad pokazalo odličnom odlukom. Vlasnici Surf’n’Friesa zatrpani su upitima za prodaju tvrtke i franšize u inozemstvo. Zasad dvoje o tome širiti se ili prodati tvrtku.

Hrvatsku su više-manje popunili i sljedeća faza trebalo bi biti strano tržište. Za to se treba dobro pripremiti, najviše s ljudima i logistikom. Drugim riječima, moraju birati: ili će sami pokušati osvojiti strana tržišta, za što im trebaju dodatni kapital i stručni kadar ili će projekt prodati nekomu tko već ima organizaciju, logistiku i kapital pa Surf’n’Fries može pripojiti svojoj kompaniji. Čolak napominje da je poslovna strategija ostati dosljedan dosadašnjem radu, disperzija kroz druge brendove te razmatranje eksploatacije brenda u maloprodaji.

Novost je pokretanje novog brenda u Rijeci Chill-frozen Yogurta, koji ide istim putem kao Surf’n’Fries. Kad je riječ o ciljevima, najveći je uspjeh izlazak na strana tržišta.