STUDENTSKI PRAVOBRANITELJI Strpljivi studenti koji se bore za prava kolega

Studentski pravobranitelj student je koji se brine za razvoj i provedbu studentskih prava i standarda te upozorava na probleme. Imenuje ga studentski zbor na godinu dana. Prima pritužbe studenata, savjetuje ih o načinu ostvarivanja prava, a može sudjelovati i u stegovim postupcima protiv studenata radi zaštite njihovih prava.

Sva su visoka učilišta u Hrvatskoj prema Zakonu o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama iz 2007. obvezna imati instituciju studentskog pravobranitelja. Nažalost, u praksi to čini otprilike samo pola njih, malo zbog nedostatka interesa, malo zbog neučinkovitosti u prvom mandatu, ako ga je bilo, malo zbog nedostatka potpore fakulteta. Mnoga visoka učilišta, naime, tu obvezu ne izvršavaju ili su je prestala izvršavati – objašnjava Tomljenović.

Studentski pravobranitelj student je koji se po dužnosti brine za razvoj i provedbu studentskih prava i studentskog standarda te upozorava na trenutačne i moguće probleme. Na godinu dana imenuje ga studentski zbor, međutim institucija je sveučilišta, a ne zbora koji ga bira. Prima studentske pritužbe koje se odnose na njihova prava i raspravlja o njima s nadležnim tijelima visokog učilišta, savjetuje studente o načinu ostvarivanja njihovih prava, može sudjelovati u stegovim postupcima protiv studenata radi zaštite njihovih prava itd. U praksi je, kaže Tomljenović, savjetodavna funkcija najčešća. Ona znači da se studenti u bilo kojem trenutku i zbog bilo kojeg problema mogu obratiti studentskom pravobranitelju koji će znati kako se kojoj instituciji treba obratiti, koji će znati procedure, ali i koji će prema potrebi za stupati prava studenata u upravi fakulteta.

Mnogo je primjera u kojima se pravobranitelji previše vežu s upravom fakulteta pa ne djeluju kad bi trebali i onako kako bi trebali. I Sveučilište u vezi s mnogim pitanjima želi zadržati ‘status quo’ jer je tako lakše, zbog čega se mnoga pitanja ne rješavaju kvalitetno, nego se samo postigne kakav-takav konsenzus kako bi se pravo, dugoročno i kvalitetno rješenje odgodilo za neka druga vremena – objašnjava Tomljenović i ističe da katkad problematični mogu biti i studenti, koji bi htjeli da se problem riješi, ali tako da ga umjesto njih riješi netko drugi.

Studentski se žale, ali ne žele da se išta napravi. Katkad im nije drago ni ako predložim slanje upita Sveučilištu, a kamoli što drugo. Jednostavno, podignu zid oko sebe jer se boje da će na osnovi njihove pritužbe ili upita netko na fakultetu, profesor ili uprava, prema njima postupati drukčije. Ja ih mogu uputiti komu da se žale i tko je mjerodavan za što, ali na kraju, ostanu li samo na tome da se žale meni, a ne žele da se ja ikome.

Za studente Sveučilišta u Zagrebu tu funkciju već dvije godine obnaša Ivan Tomljenović, student Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Uskoro očekuje nasljednicu ili nasljednika da preuzme njegove dužnosti, međutim planira i nakon toga ostati uključen u aktivnosti, poglavito u savjetodavnoj funkciji.

Da bi student obavljao dužnost studentskog pravobranitelja, pravno mora udovoljavati istim uvjetima kao članovi studentskog zbora. Prema zakonu, mandat člana prestaje ako student u posljednje dvije godine studija nije prikupio minimalno 60 ECTS bodova ili ako drugi put ponavlja godinu tijekom studija. Isto vrijedi za studentskog pravobranitelja. Drugim riječima, osoba mora biti dobar student, vrijedna i sposobna uskladiti svoje obveze studenta i pravobranitelja.

Savjetovao bih konjske živce jer katkad su itekako potrebni. Studentski pravobranitelji moraju biti strpljivi, vrijedni, prijateljski nastrojeni i komunikativni, posebno zbog savjetodavne funkcije – kaže Ivan Tomljenović.

Riječ je o problemu koji muči mnoge studente i znatno utječe na njihovu budućnost. Studentski pravobranitelj bavi se i pitanjem je li kolegij isto što i studentska obveza te dugim pitanjima koja prema mišljenju studenata nisu dobro definirana i tumače se različito, ovisno o fakultetu.

U takvim slučajevima pišem Odboru za statutarnu pitanja, tražim njihovo mišljenje i trudim se savjetovati studente. Sve to se provodi arbitrarnim, često nedosljednim, retroaktivnim i neusklađenim odlukama – ističe Tomljenović navodeći primjer iz prakse kad se za predmet kojim se bavio u jesen 2009. obratio pučkom pravobranitelju jer je zagrebački fakultet studentici uvjetovao da ne može upisati drugu godinu ne obveže li se na plaćanje školarine prema ugovoru koji je morala potpisati godinu prije. Na fakultetu su svoj propust htjeli riješiti tako što su od nje tražili da potpiše ugovor s godinu dana nadnevkom.

Događa se i da se studentima ne dopušta da upišu diplomski studij na fakultetu ako nemaju isti pred-diplomski, iako to načelno ne bi trebalo biti tako. Problem s usporedbom studiranja nije riješen, a bilo je i ozbiljnih prekršaja na odsjecima nekih fakulteta jer se dekan nije potpisao na diplomu. Posljednji slučaj na Odsjeku za matematiku zagrebačkog PMF-a primjer je problema koji je zahtijevalo dugogodišnji angažman studentskog pravobranitelja i drugih institucija, a riješen je za Tomljenovićeva mandata.

Iako je propisano da je Sveučilište dužno osigurati radne uvjete, financijsku potporu i prostorije za rad pravobranitelju, Tomljenović na svom primjeru svjedoči da je vlastita prostorija za rad povlastica u kojoj studentski pravobranitelj na mnogim visokim učilištima još ne uživa. On većinu posla obavlja u hodu, između vlastitog fakulteta, Sveučilišta i prostorija Studentskog zbora. Budući da mu je zbog toga teško odrediti fiksno radno vrijeme, sa studentima se dogovara e-poštom i telefonski.