Tko to može platiti?

Za one koji se svakom novom inozemnom zaduženju države čude kao pile glisti ministrica financija Martina Dalić nađe pozitivan kut gledanja na tako teške stvari. Ovog puta to su, recimo, uvjeti zaduženja. Dok se rejting Portugala upravo obrušava na rang smeća, a grčke su obveznice već odavno u njemu, doista nije mala stvar zadužiti se jeftinije nego s prethodnim američkim obrokom. Iako smo gotovo dužni ko Grčka. Dakle, 750 milijuna eura pozajmili smo uz kupon od 5,875 posto, a rok je iskupa 2018. godina. Vrijeme izdanja, kaže ministrica, strateški je odabran zatvaranjem svih pregovaračkih poglavlja i određivanjem pristupnog datuma. I vrijeme iskupa očito je strateški odabran. Vraćat će ga neka druga vlada.

Talijanska Vlada objavila je da prihvaćanjem paketa oštrenih mjera štednje namjerava smanjiti potrošnju za čak 47 milijardi eura ne bi li eliminirala proračunski manjak i zaštitila zemlju od krize kakva je, primjerice, zahvatila Grčku. Vanjskotrgovinskim partnerima Italije zasigurno je pao mrak na oči kad su čuli tu vijest, no Hrvatska nema razloga za brigu. Naime, kako nam izvoz u tu zemlju ne bilježi pretjerano velike vrijednosti, vjerojatno hrvatsko gospodarstvo neće biti previše pogodeno talijanskom štednjom.

Zbog prijetnje bankrotom Grčka je odlučila prihvatiti savjet Njemačke te prodati ili dati u dugoročan zakup dio svojih šest tisuća otoka koji su u vlasništvu države. Lijepa Naša, koja se promiče kao zemlja 1244 otoka, uz golem rast vanjskog duga i BDP koji nastavljaju padati, mogla bi razmisli o očito novome modelu Europske unije – nakon banaka i tvrtki u državnom vlasništvu prodajte i prirodna bogatstva.

Nakon tri i pol godine krizne suše domaće se tržište kapitala može pohvaliti svježim IPO-om. I to ni više ni manje nego državne kompanije koja je skupila hrabrost otvoriti račune svima na uvid i zakoračiti na tržište kapitala. Ako ćemo istini za volju, nije toliko riječ o hrabrosti prvog čovjeka Ivana Pavlovića koliko o nedostatku proračunskog novca za izravan oblik dokapitalizacije. No premijerka je davno ustvrdila kako je dokapitalizacija Luke Ploče nacionalni prioritet, zato se rješenje moralo naći. Kako god se nastavili trendovi u svijetu javnih ponuda, i na Burzi su vjerojatno odahnuti u galilejevskom stilu: ipak se kreće!

Izjava jednog od najimućnijih čileanskih Hrvata Guillermo Lukšića o detaljima preuzimanja Štrokovih Jadranjskih luksuznih hotela mogla bi se svrstati na FBI-jev popis najtraženijih. Taj je čovjek stigao u Hrvatsku proslaviti petu obljetnicu stipendije Zaklade Andronica Lukšića Abaroa za Hrvatsku, što se pokazalo dobrom prilikom, no i neuspješnim traganjem za barem jednim detaljem. O transakciji nije htio ni zucnuti. ‘Možda drugi put’, odgovorio je na novinarski upit. No s obzirom na praksu da u Hrvatskoj bez problema propadaju čvrsto zapečaćeni ugovori vjerojatno je shvatio da je šutnja zlato.

U HEP-u se ponašaju kao da Hrvatskom već vlada nesnosna vrućina i sparina koje gase možak. Kako drukčije objasniti da se nitko od mjerodavnih nije sjedio javiti na natječaj za unosan posao – osvjetljavati Zagreb u iduće četiri godine – i tako inkasirati 60-ak milijuna kuna na godinu? Vjerojatno u HEP-u još razbijaju glavu kompliciranom računom: kako vratiti kredit kojim će vlasnici, dakle državi, isplatiti polovicu dobiti. Upravo se zato teško dosjetiti bilo kakvog razumne objašnjenju neobjašnjiva fenomena zaborava. Hoće li Leo Begović ili itko drugi odgovarati zbog sablažnjiva propusta? Umjesto odgovora možemo se samo od srca nasmijati.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković izjavio je kako se Prijedlogom novog kaznenog zakona poslodavcima želi poslati poruka da društvo više neće tolerirati neisplatu plaća radnicima. Napominje da poslodavci ne želi tretirati kao kriminalce te da se ne brinu ako plaće nisu isplatili zbog objektivnih razloga. No ako to nisu učinili iz vlastitog luksusa, primjerice kupnje novog auta i slično, to treba sankcionirati. Ministra bi trebalo podsjetiti na to da poslodavci imaju problema s nelikvidnošću jer niko ne poštuje rokove plaćanja, pa tako ni država, koju to pak ne sprečava da kupuje nove automobile.

S prvim vrućim danima i produljenim vikendima počinju i napis o rekordnoj turističkoj sezoni. Svaka je takva – dok se ne dokaže suprotno. Naime, iako se ne može sporiti da turista na našemu lijepom plavom Jadranu ima, brojke o njihovim noćenjima, pa i potrošnji, nekako u rujnu ne izgledaju tako rekordno kao početkom srpnja. Podsjetimo, i prošlu je turističku sezonu ministar turizma Damir Bajs najavljivao kao ‘sezonu svih sezone’, no prihod od turizma pao je za 2,2 posto u usporedbi s 2009. godinom.

Ni mrlju sumnje na vođenje monetarne politike, čak ni MMF-u, ne dopušta svojedobno najbolji svjetski guverner. Iako MMF-ovi prigovori nisu ništa novo jer je ta institucija svoja stajališta objavila još u svibnju, Željko Rohatinski imao je potrebu precizno objasniti da ono što predlažu MMF-ovci vodi prema katastrofi. Promjena tehnike deviznih intervencija, tvrdi, gotovo bi sigurno labavljenjem tečaja smanjila međunarodne pričuve, prouzročila skok kamata, smanjila kreditni rast i negativno utjecala na krhak oporavak. Ako pada tečaj, pada i kreditni rejting. Guverner je pokazao da upravo zato ne namjerava popustiti. U nedostatku suvislih ideja s Markova trga ta se nepopustljivost pokazala spasonosnom.

Mogućnost općeg kolapsa eurozone i ozbiljnih poremećaja u EU bili su ne tako davno u sferi znanstvene fantastike, no posljednji tjedni te su mogućnosti približile stvarnosti. Iako je Grčka donijela dodatni paket mjera štednje osiguravši sljedeći obrok kredita EU, MMF-a i Europske središnje banke, agencija za kreditni rejting Standard&Poor’s najavila je da će restrukturiranje grčkog duga, premda dogovorno, smatrati bankrotom, odnosno okarakterizirat će ga kao nesposobnost otplate zajmova. Sličnog su stajališta i u drugim globalnim agencijama. Da to ne bude sve, iz Moody’sa su začinili situaciju upozorenjem da će i Portugal trebati novo izvlačenje, prigodno mu smanjivši rejting za četiri stupnja, u ‘junk’.