S računa u bankama jedan dug poreznici prisilno naplaćuju dvaput izdavanjem dvaju rješenja o ovrsi jednog duga. Od zakonski dvojbenog utjerivanja novca ne prezaju više ni u Upravnom sudu.
Zdenka Koharić, načelnicu službe za žalbe u Ministarstvu financija, prijavio sam Upravnoj inspekciji zbog grubog kršenja propisa o općem upravnom postupku i posebnih poreznih propisa. Zdenka Koharić odbila je zaprimljenu žalbu i ne pročitavši je, obrazloživši to odbijanje ‘kopipejstanim’ (prepisanim) navodima iz neke druge žalbe. Argument u žalbi da pravno ne mogu postojati dva paralelna rješenja o ovrsi jednog duga Koharić u odbijenici ne spominje. Umjesto da se očituje o ‘kopipejstaniu’, u odgovoru Upravnoj inspekciji Koharić se brani da ne postoje dvije ovrhe za jedan dug, nego da je riječ o dva duga i dvije ovrhe. Ispis stanja poreznog računa žalitelja, međutim, demantira je. Iz ispisa (pribavljenog legalno u Poreznoj upravi) vidljivo je da je prema jednom rješenju dug prisilno naplaćen i da unatoč tome što drugo rješenje ‘visi’ neizvršeno, taj dug ne postoji. Da taj dug ne postoji, vidi se i kad se usporede dva rješenja o ovrsi u dijelu u kojemu se specifičira na što se dugovi odnose.
Zbog čega poreznici trebaju dvije ovrhe za jedan dug, razumio sam pročitavši u Novom listu od 18. lipnja kako je Riječanki Karin Hofbauer s računa u banci dvaput skinut novac za isti dug. Kad je ta Riječanka u Fini pokazala ovršni nalog na osnovi kojeg joj je već jedanput novac skinut s računa, službenica joj je odgovorila da je taj papir mogla sama napisati. Od zakonski dvojbenog utjerivanja novca od građana u korist prazne državne blagajne ne prezaju više ni u Upravnom sudu. Blaša Turić, Dubravka Markić i Smiljana Mikuša, sutkinje Upravnog suda, neosnovano smatraju da su porezna tijela uvijek u pravu, pa čak i kad (prisilnu) naplatu od obveznika poreza obražlože posve različito i od Upravnog suda. I to sam ovih dana imao priliku iskusiti i na vlastitoj koži.
