Prijatelji u teškim vremenima, a što u dobrima?

Dragi građani Republike Hrvatske, proteklih ste tjedana mogli čuti nekoliko neutemeljenih napada na MOL Grupu te namjere Mola u Hrvatskoj. Na pozornici su se pojavile čak i optužbe o navodnom davanju mita, što graniči sa znanstvenom fantastikom. Osnova ovih napada: ugovori između Vlade Republike Hrvatske i Mola štete hrvatskoj državi. No, je li to uistinu tako? Je li nova INA koja se gradi na tim ugovorima uistinu loša za Hrvatsku?

Da bismo dali odgovor na ovo pitanje, moramo se malo vratiti u prošlost. Vlada Republike Hrvatske je 2003. godine poduzela dobar korak kada je prepoznala potencijalnu opasnost i negativne utjecaje konsolidacije koja se odvijala u energetskom sektoru srednje Europe te odlučila uvesti strateškog partnera putem transparentnog natječajnog postupka. Na natječaju je pobijedio MOL, ponudivši najbolju cijenu.

Kada se zbog globalne recesije i specifičnog stanja u kompaniji INA našla u dramatičnoj, gotovo fatalnoj situaciji, Vlada RH je još jednom dobro postupila i donijela odluku da Inu spasi od stečaja. U razdoblju tih dramatičnih problema s likvidnošću, MOL je jedini pružio potporu Ini osiguravajući nepohodnu financijsku i operativnu podršku.

Kako bi preživio krizu i priskrbljio dodatne potrebne kredite za Inu, MOL je morao konsolidirati Inu u svoje poslovne knjige. Da bi to učinio, MOL je morao dobiti upravljačka prava – kako drugačije možete preuzeti odgovornost? Može li itko od trenutnih kritičara te odluke donesene 2009. godine ozbiljno tvrditi da to nije bio dobar put? U to je vrijeme čak i MOL imao ozbiljne sumnje u vezi rizika preuzetih konsolidiranjem Ine usred najveće financijske krize u zadnje 60 godina.

Strateško partnerstvo i svi potpisi sporazumi stvorili su mogućnost i platformu da se Ina sačuva i stabilizira te da se osigura njezin daljnji rast. Jednostavno rečeno, stvorili su mogućnost za stvaranje snažnije kompanije. Nije se tu radilo samo o dodjeli operativnih prava, već je tijekom iznimno teških i zahtjevnih pregovora Vlada RH uspjela osigurati izrazito čvrsta prava u Ini – ne samo kroz imenovanje ljudi u tijela Ine, već i kroz vrlo jašno jedinstveno pravo veta na strateške odluke. Čak iako Vlada Republike Hrvatske spusti svoj udio u vlasništvu Ine na 25%, sva ova jamstva su zagarantirana.

MOL Grupa je tijekom suradnje učinila sve, ponajprije da pomogne Ini premostiti teško razdoblje, a zatim i da Inu učini konkurentnom kompanijom, sve kako se ovakva kobna situacija ne bi ponovila.

MOL je mjesecima plaćao naftu za Inu i Hrvatsku, MOL je osiguravao plaće za sve Inine radnike prije Božića 2009. te u siječnju 2010., MOL je dao kredit Ini i refinancirao njezine dugove. Tada nitko nije dovodio u pitanje nužnost preuzimanja kontrole i odgovornosti, a aktivnosti poduzete kroz novu operativnu strukturu su nesumnjivo omogućile Ini ne samo da preživi i prebrodi poteškoće već i da nastavi učinkovito poslovati.

Zahvaljujući čvrstoj kontroli troškova ostvarena je ušteda od gotovo 1 milijardu kuna u razdoblju od godinu i pol dana. Dinamika ulaganja je povećana, kroz modernizaciju riječke rafinerije, obnovu maloprodajne mreže i razvoj istraživanja i proizvodnje. INA je prije ulagala oko 1.1 milijarde godišnje. Posljednjih je godina taj iznos ulaganja dosegnuo 3,9 milijardi kuna godišnje.

Na osnovu Inine srednjoročne strategije, INA namjerava potrošiti rekordnih 20 milijardi kuna na ulaganja do 2015. godine. Djive trećine toga iznosa bit će ulaganja u Hrvatsku koja će značajno doprinijeti rastu hrvatskog gospodarstva te će izravno i neizravno otvoriti novi i dodatna radna mjesta u Republici Hrvatskoj.

Vjerujemo da je novi operativni model Ine učinkovit i da vodi Inu u razdoblje stabilnog razvoja. Stvaramo vrijednost koju upravo kroz Inu donosimo u Hrvatsku.

Pobjednici novog operativnog modela nisu samo dioničari, uključujući hrvatsku državu, kojima bi INA već ove godine mogla isplativati dividende. Pobjednici su i svi građani Hrvatske putem jake Ine koja može osigurati radna mjesta, ali i poslove za dobavljače i partnere te koja plaća poreze hrvatskoj državi.

Međutim, uvođenje načela racionalnog poslovanja i kontrola troškova uvijek donose i loše vijesti za one koji su navikli godinama i desetljećima lagodno živjeli na tudi račun – u ovom slučaju na račun Ine kao hrvatskog nacionalnog blaga. Zamislite samo koliko je jaht zasigurno bilo kupljeno novcem zarađenim od nepoštenih ugovora s Inom! Zamislite samo koliko je ljudi zasigurno ostalo bez svojeg prijašnjeg utjecaja jer su danas prisiljeni na transparentno postupanje! Upravo takvi ljudi će zasigurno biti u prvom redovima kada treba napasti MOL, koji pokušava usvojiti transparentne poslovne prakse.

Možemo razumjeti da su rasprave i riječi naročito uzavrele u predizborno vrijeme. Međutim, MOL Grupa kao visokocijenjeni međunarodni subjekt odbija biti jeftin ulog u igri političkih interesnih skupina. MOL je ispunio svoja obvećanja. Spasio je Inu 2008. godine i doveo je na pravi put. Nastavit ćemo slijediti našu misiju te dijeliti našu stručnost i ostvarivati još bolje rezultate zajedno sa sjajnim ljudima u Ini, svakoga dana.

Ostvareno od preuzimanja operativne kontrole: Izbjegnut stečaj i isplaćene plaće, nadvladana kriza, završena obećana ulaganja u rafinerije, preko milijardu kuna ušteda troškova, optimizirana radna snaga, najpoželjniji poslodavac mladim talentima.

Otvorena pitanja: Preuzimanje plinskog poslovanja od strane hrvatske države, ravnopravno tržišno okruženje, jednak odnos prema stranim ulagačima, dugotrajna procedura dobivanja dozvola.