Svi putovi vode preko Karlovca. Parafrazu stare ‘rimsko’ poslovice vrlo često poput papagaja ponavljaju lokalni moćnici kad god govore o gospodarskom oporavku. Karlovac ima središnji položaj, kako unutar Hrvatske tako i regionalno, kao raskrižje Zapada i Balkana/Istoka pa će se, prema toj doktrini, napredak dogoditi sam po sebi.
No Karlovačka županija jedna je od najsnažnijih u Hrvatskoj. Na brojnim prezentacijama dugogodišnji predsjednik Županijske komore Karlovac i utjecajni HDZ-ov kadar Zlatko Kuzman nastoji je prikazati gospodarsko izazovnim i propulzivnim mjestom s brojnim gospodarskim zonama u osnivanju gotovo idealnim za strane ulagače. A oni su ipak dosad, ne računajući trgovačke lance, uglavnom zaobilazili taj investicijski ‘raj’.
Niz je propalih poduzeća, a najviše je stradao nekadašnji privredni oslonac metalopračivačka industrija Jugoturbina, veliki izvoznik i međunarodno priznati brend s devet tisuća zaposlenih. Ta se tvrtka među prvima našla na ‘sinkroniziranom’ udaru neprijateljskog topništva u Domovinskom ratu i pretvorbeno-privatizacijskom komadanju, uz opravdanje da taj komunistički mastodont, djelo predratnog moćnika Milana Pavića, nema izgleda pratiti trku suverene Hrvatske u blagostanje.
Jugoturbina je stoga rascjepkana na nekoliko tvrtki, ali neke su se od njih, iako su bile gotovo ugašene, na zadivljujući način vratile i postale male zvijezde u karlovačkom sivilu. Jedan od nekadašnjih Jugoturbininih pogona kupila je tvrtka Alstom Hrvatska koja je danas dio svjetski moćne Alstom grupacije. Ove je godine ta tvrtka proglašena najboljim velikim poduzećem u Hrvatskoj, među najutjecajnijima je u županiji kao treća po prihodima, a prva kao izvoznik. Otkad je 2005. upravljanje tvrtkom preuzeo Damir Vranić, od kliničkog mrvacca postala je poželjan poslovni partner ne samo u Hrvatskoj.
Prometnula se u svjetski relevantnog igrača u proizvodnji turbinskih lopatica i projektiranju energetskih postrojenja za ostale članice Alstom grupe. Ima visokostručni kadar koji se stalno usavršava i kooperira s mnogim manjim tvrtkama. Preuzimanjem privatne tvrtke Turbotech, također jedne od ‘frakcija’ Jugoturbine, Alstom Hrvatska uključena je i u remonte u Nuklearnoj elektrani u Krškom. U NEK-ovim remontima godinama sudjeluju i Croatia pumpe Nova nakon što ih je preuzeo Stjepan Kraljić, vlasnik Strojprometa, zagrebačkog dobavljača sirovine. Kraljić je imao potraživanja od Croatia pumpi koja je pretvorio u vlasnički odnos, a na sličan je način preuzeo i Tvornicu kliznih ležajeva. Potpisali su i ugovor o proizvodnji crpki za ruske nuklearke Rostovskaja, u paketu s tvrtkom Adriadiiesel i Končar-generatorima.
Sigurno je najjača tvrtka po prihodima Karlovačka pivovara, koja je, možda malo iznenađujuće, tek treći karlovački izvoznik. Na čelu je tvrtke Alexander Gerschbacher, moćna je i dosta je društveno odgovorna, a otkako ju je preuzeo Heiniken, tvrtka je čvrsto na drugome mjestu na domaćem tržištu piva. Sličnu je sudbinu doživjela i PPK Karlovačka industrija mesa koja je dovedena na sam rub ponora odakle su je braća Pivac povukli na čvrsto tlo. Počistili su nered, ustrojili tvrtku, racionalizirali troškove i poslali Nevenu Pivac da izravno kontrolira i usmjerava daljnji razvoj tvrtke. Zasad im dobro ide, druga su tvrtka po prihodima, ali ih nema u izvozu.
Zato kao drugi županijski izvoznik izvršno stoji karlovačka tvornica oružja HS Produkt suvlasnika Marka Vukovića i Ivana Žabčića, koji danas u sklopu razvoja velikoserijske proizvodnje jurišnih pušaka VHS zapošljava više tisuću ljudi. Četvrti su po prihodima, no mrlja na njihov posao pala je zbog još jedne njihove tvrtke IM-Metala, koji je postao šire poznat kao hrvatski nositelj ugovora o sumnjivoj nabavi 210 vatrogasnih vozila za MUP. Dok čekaju rješenje afere Daimler, Vuković i Žabčić diverzificirali su svoje poslovanje i na stvaranje općega medijskog carstva na lokalnoj razini, što je upravo u tijeku. IM-Metala je u međuvremenu preimenovan u Flammifer te prodan In-vozilima, tvrtki-kćerki Centra za vozila Hrvatske, u kojoj se skrasio i nekadašnji ministar unutarnjih poslova i privatizacijski akter Ivan Penić.
Karlovačka industrija mlijeka, na čijem je čelu Karmelo Carević i koja je u privatizaciji gotovo uništena, izgubila je identitet pretvorivši se u pogon za punjenje Dukatova mlijeka, ali su sačuvana radna mjesta, investirano je više od 20 milijuna eura, a sigurna su i nova ulaganja, pogotovo ako se obistine priče da bi se Dukat mogao preseliti u Karlovac.
Zato je zasad zanimljiviji Energoremont, tvrtka koja nije u vrhu po prihodima i izvozu, ali je istaknuta primjer uspješne privatizacije i oživljavanja toga u gospodarskom smislu kliničkog mrtvaca. Svjesni potencijala i ogorčeni kako je katastrofalno vodio tvrtku direktor Ivo Ružić, kojega su 2001. godine nadmašili u dražbi preuzimanja 77 posto udjela putem Varaždinske burze, trojica inženjera iz same tvrtke, predvođeni sadašnjim većinskim vlasnikom i direktorom Tihomirom Vojnovićem, doslovce su preko noći počeli vraćati stare naručitelje složenih remontnih strojarskih radova za Inu, MORH, HEP-ove hidroelektrane, uključili su se s izradom dilatacija za mostove u gradnju hrvatskih autocesta i slično.
Valjda za nagradu što je tvrtku višemilionskim dugovima gotovo uništio, neuspješni je direktor Ružić odmah zaposlen kao ‘izraziti stručnjak’ za primjenu ISO normi u Županijskoj komori Karlovac, gdje ga i šire od poslovnoga vežu prijateljstvo i kumstvo s predsjednikom Komore Kuzmanom. Širenje djelatnosti i poslovnih referencija rezultiralo je uspješnim generalnim remontima radara Hrvatske kontrole zračne plovidbe u Velikoj Gorici i jedini se u Hrvatskoj upustio u zahtjevne projekte generalnih remonta žičara, servisiranja snježnih to-