To je uzbudljiva demonstracija mogućnosti koje sad imamo u rukama, ne samo da možemo čitati neurološku aktivnost mozga, već njome možemo i manipulirati – kazao je Charles Wilson, neuroznanstvenik i profesor emeritus s University of California u Los Angelesu, koji nije bio uključen u istraživanje, a dodao je kako će ovo zadnje otkriće svakako u budućnosti imati kliničku primjenu.
Jedan od izazova i stvaranju ove proteze biti će razvoj uređaja koji će naposljetku biti sposoban pomagati u obnavljanju više vrsta pamćenja (srednjoročnog, dugotrajnog). To istina zahtijeva svladavanje problema repliciranja aktivnosti hipokampusa. Radije nego da sprema specifična sjećanja, naime, hipokampus ih radije zabilazi kroz dugotrajnu memoriju, šaljući signale u formi koju ta vrsta pamćenja može najbolje pohraniti. Algoritam ne sprema specifične primjere, kako primjerice oprati zube, pronaći ključ od stana i slično, već kreira set pravila nalik na ona koja koristi program za prepoznavanje glasa kada prevodi jedan jezik na neki drugi.
Berger i Deadwyler sada rade na povećanju broja neurona koje nadziru i nastoje pomaknuti istraživanje prema majmunima. Bit će to druga stepenica dugog putovanja prema razvoju memorijskog implantata. Istraživači su uvjereni da dosad provedena testiranja na životinjama sugeriraju kako će isto biti moguće napraviti i na ljudima. No, još uvijek je na putu do tog cilja mnogo tehničkih i teorijskih zapreka. Primjerice, implantat mora prvo snimiti memorijski trag prije reprodukciranja i njegova pojačavanja. Kod pacijenata sa znajućim problemima pamćenja, takvi bi signali mogli biti preslabi.
Uz to treba naglasiti kako je ljudsko pamćenje bogat, kompleksan neurološki proces koji uključuje razna područja mozga, ne samo CA3 ili CA1, te će stoga još dugo taj uređaj biti vrlo limitiran u svom djelovanju na spoznajne sposobnosti čovjeka. Naravno, nitko još ne zna ni kako će takav uređaj djelovati u kontekstu nečijeg života. Kao ljudi opremljeni smo istim strukturnim otiskom mozga, ali njegovi strujni krugovi izgrađeni su na iskustvu, genetici, stečenom znanju čine jedinstveno tkanje za svakoga od nas. Ipak, neka obnovljena sjećanja poput – gdje je ključ, čemu služi sat, gdje je tramvajska stanica – mogu značajno obogatiti živote onih koji pate od demencije, kao i živote njihovih najbližih koji skrbe o njima.
Istina je da je i ovo otkriće još jedna nova Pandorina kutija, koja osim prednosti donosi i mnogo mogućih problema i zlouporaba. Da se vratimo na početku navedenih filmovima. U njima se radnja odvija oko već unaprijeđenog sustava kontrole ljudskih sjećanja i na tome izgrađenom porobljavanju ljudskog roda. Treba li uopće naglašavati kako je u ljudskoj povijesti dosad svaki genijalni izum za čovječanstvo doživio i svoje mračno opredmećenje? To vrijedi još od pradavnog izuma željeza sve do nuklearne energije, genetike i nanotehnologije. Dakle, nova otkrića koja otvaraju mogućnost i drugim mogućim unapređenjima našeg spoznajnog sustava, svakako će biti moguće i zlorabiti, no za vjerovati je kako će ipak biti uspostavljena ravnoteža i kontrola.
Milijuni onih koji su zbog ozbiljnih neuroloških problema, mahom, skriveni po svojim domovima ili zdravstvenim ustanovama, ipak jedva čekaju pomoć za ono što se laiku naizgled može učiniti kao olakšanje, a to je gubitak pamćenja. Kako god neugodna bila naša prijašnja životna iskustva, najneugodnije pa i najstrašnije za čovjeka je, tvrde psiholozi i pacijenti, ostati bez njih jer to je kao da ostanete bez svojeg ja. Naime, ni najsjajnija inteligencija ne može baš ništa ako se koristi s ispravljanim mentalnim datotekama.
Zahvaljujući tomu u prvi šest mjeseci ove godine ostvarili smo rast poslovnih prihoda od 19 posto u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje. Prema našim projekcijama, ovaj trend u poslovanju nastavit će se do kraja godine – kažu u Nexe grupi. Optimizma ima jedino među izvoznicima jer kod njih pušu povoljniji vjetrovi, s obzirom na to da u Europi i izvan nje ima tržišta koja su se oporavila i već solidno galopiraju.