Rasprava o modernoj poslovnoj komunikaciji

Rasprava o modernoj poslovnoj komunikaciji nije nova, ali se promijenilo stajalište. Danas se u većoj mjeri tolerira prihvaćanje nove terminologije, a čak se i od menadžera starije generacije očekuje da prihvate novitete i ne pitaju one mlađe što određena riječca znači.

Metajezik u ‘communityju’ No lako za to što ja govorim. Još je manje bitno što ja mislim. Bitno je koliko je trendovski jezik penetrirao u službenu komunikaciju. Koliko se uopće tudicama dopušta takva rabota? Toleriraju li postulati moderne poslovne komunikacije stvaranje metajezika, razumljivog određenim grupama, zajednici ili, ako hoćete, ‘communityju’? Hoće li poduzetnik ispasti glup, pametan ili samo u tijeku ako trendovske fraze uklopi u komunikaciju s poslovnim partnerima i zainteresiranim stranama. Naravno, osim angličana tu je i niz drugih trendovskih fraza koje se naveliko i naširoko rabe, ovisno o situaciji u okruženju. Proces pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, primjerice, sa sobom je dovkao i niz sintagmi koje se inače nisu upotrebljavale u poslovnoj i političkoj sredini, baš kao što to donose govornik o novim poslovnim modelima (npr. sintagma poslovni ekosustav preuzeta je iz engleskog jezika, a zapravo ima vrlo slično značenje kao i poslovno okruženje).

‘Last minute’ za hrvatski Koliko je jezik živ organizam i podložan trendovima, posvjedočili smo i mi u redakciji Lidera. Naime, prije četiri godine počeli smo na Liderovu portalu slagati maleni rječnik s egidom ‘last minute za hrvatski jezik’ koji je sadržavao novu, modernu terminologiju. Pokazalo se da je većina nabrojenih riječi danas posve uobičajena, razumljiva, a da su im se pridružili novi koji se dijelom rabe iz potrebe, a dijelom zbog pomodarstva (te trendovske termine nastojali smo nabrojiti i u ovoj temi). Dakle, ta rasprava o modernoj poslovoj komunikaciji nije ni po čemu nova, ali je vrlo zanimljivo kako se promijenio pristup ili, bolje rečeno, stajalište onih koji je vode. Naime, čini se da se u većoj mjeri tolerira prihvaćanje nove terminologije, manje se mari o dojmu koji ostavlja onaj koji se takvom terminologijom služi, a čak se i od menadžera starije generacije na neki način očekuje da prihvate novitete i ne pitaju one mlađe, one koje su u tijeku, što određena riječca znači.

Kako kaže dekan Zagrebačke škole ekonomije i managementa Đuro Njavo, uvođenje nove terminologije u poslovnu komunikaciju posve je uobičajeno, ali razbavljivanje riječima koje sugovornik ne razumije neprihvatljivo i neprihvatljivo.

• Ako nešto nudite, mora vas se razumjeti. To je već pitanje marketinga. Želite li prodati neki proizvod, morate ga znati prodati. Morate komunikaciju prilagoditi klijentu. To ima više veze s bontonom, a ne s odnosom starijih i mladih generacija menadžera – rekao je dekan fakulteta o čijoj posvećenosti komunikaciji govori podatak da je govorništvo kod njih obvezan predmet, ali jednako tako i trećina predmeta održava se na engleskom jeziku koji je prema Njavri ‘jezik integracije’.

Procijenite sugovornika! S njegovom opaskom slaže se i Mirela Španjol Marković, vlasnica tvrtke Ciceron i tata-mata od komunikacije. Ona tvrdi da je uvijek važno procijeniti razinu znanja sugovornika.

• U internoj komunikaciji tvrtke možete rabiti termine koje vi razumijete, ali čim se obraćate nekomu izvana, valja se koristiti što jednostavnijim jezikom, a sve riječi koje postoje u hrvatskom jeziku aktivno rabiti. Tako se brinemo za jezičnu ekologiju i radimo na očuvanju materinskog jezika – poručila je Španjol Marković.

Jezična ekologija Ako već govorimo o jezičnoj ekologiji, najzagađenija su područja (ili struke) marketinga, novih medija i tehnologije. Jasno je zašto je to tako i jasno je da to treba tako biti, ali se postavlja pitanje treba li to područje ‘čistiti’? Treba li anglicizme i moderne fraze iz tog područja pohvaćivati, izbjegavati ili se jednostavno ne brinuti?

• Anglicizmi su sastavni dio poslovnog jezika i ne mogu biti tek tako izbačeni iz govora. U nekim dijelovima svijeta engleski je već postao ‘lingua franca’. Inovacije i promjene koje se događaju u poslovnom svijetu i imenuju ponajprije na engleskom jeziku i jednostavno ih nije moguće jednakom brzinom prevesti, a da to ima smisla – rekao je mladi menadžer Nikola Vrdoljak, direktor Gingerneta i jedan od direktora Digitela.

Davor Runje, vlasnik tvrtke Drap, kaže da se tu ne radi o jezičnim barijerama u komunikaciji.

Semantički problem – Potrebno je objasniti nove koncepte, ali taj problem obično je semantički, a ne sintaktički. Ne postoji neka praktična razlika kad se objašnjavaju neki osnovni koncepti na društvenim medijima bez obzira na to upotrebljavamo li ‘sviđanje’ ili ‘lajkanje’ – nastavio je Runje i dodao kako treba paziti da govor ne postane nakaradan, ali i da upotrebljava takve trendovske riječi kad smatra da su primjerene ili čak nužne.

U biti naši sugovornici slažu se u tome da je uvođenje trendovskih izraza, ponajviše anglicizama, neizbježno, i to pogotovo, kako tvrdi Njavro, u poslovnoj komunikaciji koja to tolerira mnogo više nego neka druga područja, poput društveno-humanističkih znanosti.

• Poslovna je komunikacija ‘goal oriented’ ili orijentirana prema cilju. Prioritet je takve komunikacije ostvariti određeni cilj, a ne nužno jezik – rekao je.

Diktat pomodarstva Ipak, budući da svijetom hodaju pomodari koji govore ‘moderno’ ne mareći za sadržaj, već samo za ‘modernost’, granica između potrebnog i nepotrebnog ili pretjeranog sve se više smažuje. Katkad se upotrebljavaju trendovske riječi pokušava dokazati učenost, a efekt je upravo obrnut. Također, često nam nedostaje svijesti o tome da rabiemo metajezik koji se u rutini svakodnevice posve uvriježio.

• Najčešće su to izvedenice iz engleskog jezika ili loši prijevodi u kojima se na engleski korijen dodaje hrvatski nastavak. Tako na seminariima čujem polaznike, mahom menadžere, kako govore o ‘briefinzima’, ‘cost cuttingu’, ‘forwardiranju’ dokumenata (ali i ljudi!), ‘insertiranju’, ‘deliveranju’, ‘case studyjima’, a drastičan i pomalo grotesk primjer mi je uporaba izraza ‘egzekucija’ u jednoj proizvodnoj tvrtki. Misli se na dostavu robe na police dućana – nabrava Španjol Marković i dodaje da se na posjetnicama često nepotrebno dodaju engleski nazivi radnih mjesta ne bi li zvučali profinjenije. Tako će si, primjerice, prodavač na vizitki napisati ‘sales representative’, regionalni dijrektor će biti ‘country manager’, a tajnica će postati ‘office manager’.

Prema vlasnici Cicerona tome najviše priđonose telekomunikacijska i marketinška industrija čiji jezik razumije samo struka, s time da valja voditi računa o tome da im je ta jezična ekskluziva ili jezični elitizam možda na kraju i cilj. Nikola Vrdoljak bi pak pretjeranu upotrebu određenih izraza u poslovanju ponajprije analizirao kroz činjenicu da je ono vrlo često dio ‘statementa’, identifikacije s određenim trendom, grupom ili idejom.

• Naravno, često postoji i nedostatak riječi pa se rabe strane, što smatram normalnim. Treba uzeti u obzir da je jezik živa i promjenjiva stvar koja se mijenja u skladu s društvom te koja se ne može zamrznuti i očuvati ‘čistom’. Također, smatram da se ne moramo toliko brinuti o tome kako pronaći hrvatski prijevod za neke izraze, već kako da se njihova upotreba prilagodi duhu jezika. Ne treba davati pretjeranu važnost pojedinim riječima – poručuje Vrdoljak.

Dobrodošla fleksibilnost Možda i ne treba. Zapravo, možda je ta fleksibilnost dobrodošla ako će komunikaciju učiniti opuštenijom, manje birokratskom ili, kako bi se reklo, više ‘easy-going’. Kad se već tako jezik tvrdoglavi, valjalo bi mu popustiti, ali i ne zaboraviti osnovne postulate poslovne komunikacije, uvriježenog bontona, činjenice da je podcjenjivanje sugovornika nedopustivo, ali je i nepotrebno zbog jezičnog pomodarstva pokvariti dojam koji je poželjan u komunikaciji orijentiranoj cilju. Ili, kako je Mirela Španjol Marković citirala Schopenhauera, valja imati na umu da se misli komplicirano, a govori jednostavno.