Akteri u nizu afera istodobno se bave i biznisom i politikom, poput Pere Vićana, Nikole Dobroslavića, Stipe Gabrića Jamba. Kao da je veza politike i biznisa suvremeni nastavak poznate diplomacije. Među najuspješnijima u turističkom raju su prijevoznici.
Bog Pere Vićana dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić zapeo je za oko USKOK-ovcima koji tvrde da je Vlahušić nezakonito pozajmio novac iz proračuna tvrtki Dubrovačko primorje u Vićanovu vlasništvu. Vićan se ubraja među najutjecajnije ljude u Dubrovniku jer je sa svojom nezavisnom listom u Gradskom vijeću jezičac na vagi u korist vladajućih SDP-a i HNS-a, a tijekom lokalnih izbora najveća je zvijezda ‘prijelaznog roka’. Zato je za poduzetnike jako važno biti dobar s Vićanom jer poznanstvo s njim, ako ništa drugo, ne može odmoći.
Dubrovačko primorje, kojem je on na čelu, renomirana je hotelska i turistička tvrtka za koju je vezana i afera u vezi s turističkim naseljem Dubrovački vrtovi sunca u Orašcu gdje je država oštećena za gotovo 140 milijuna kuna. Vićan je preko veza prisvojio Vrtove sunca, koje je poslije prodao velikogoričkom poduzetniku Josipu Kordiću, koji je na kraju bio prisiljen platiti to državi. Dubrovačko primorje prijašnjih je godina poslovalo s gubitkom, a lani je ostvarilo porast prihoda za 118 posto, što je rezultiralo i s dobiti od 800 tisuća eura. U vlasništvu imaju hotel Admiral u Slanom, koji je trenutačno u završnoj fazi rekonstrukcije i izgradnje te će uskoro biti otvoren, te autokamp Prapratno.
Još jedan igrač koji je povezan s vlastima jest Antun Kralj, vlasnik građevinske tvrtke Konel, koja je bila dio spomenute afera jer je bila optužena da je utjecala na to da Općinski sud zbog podizanja kredita odobri Kordiću upis hipoteke na Vrtove sunca, iako su oni bili predmet spora između države i Vićana. Za Konel se veže i afera u vezi s nelegalnim dobivanjem građevinskih dozvola, zbog čega se sada one čekaju i do tri godine jer ih se nitko ne usuduje potpisati. Konel je, kažu naši izvori, primjer kako se suradnja može održati s vladajućim garniturom bez obzira na stranačku pripadnost. Održavaju javnu i dekorativnu rasvjetu, a dobili su i posao vrijedan 43 milijuna kuna za obnovu Lazareta (karantena iz 16. stoljeća kod Staroga grada). No tvrtka Quelin žalila se da nemaju sve dozvole pa je natječaj ipak počinjen.
Unatoč svemu Konel je u teškoćama, a sličnu sudbinu imaju i druge tvrtke iz građevinskog sektora koji je do recesije bio jako uspješan u ovom dijelu Hrvatske. GP Dubrovnik, koji je kupio pa prodao metkovički gradonačelnik Stipe Gabrić Jambo, otišao je u stečaj, Vulix Tomislava Vuličevića preživljava, kao i metkovički Obšivač u vlasništvu Gorana Obšivača. No potonja je tvrtka, koja još posluje pozitivno, iskoristila pad GP-a; posluju s Hrvatskim cestama jer jedini mogu raditi visokogradnju. Međutim, u velikim problemima jer se nelegalno koristila kamenolom blizu Metkovića, koji je sada zatvoren, a za Obšivača inače kažu da je pod zaštitom predsjednika Sabora Luke Bebića. Viam je u vlasništvu Mladen Vlahušića, brata dubrovačkoga gradonačelnika, i posluje gotovo na nuli unatoč tomu što su im prihodi porasli u prošloj godini za 43 posto. Naši izvori kažu da je u velikim dugovima, čas je pred stečajem, pa nije, a preživljavanje može zahvaliti, kažu, bratu na funkciji. Ni ta tvrtka nije bila unatrag nekoliko godina lišena kaznenih prijava.
Zanimljivo je da je asfalt teško nabaviti jer GP Dubrovnik u stečaju još nije prodao svoju asfaltnu bazu. Ima ga u Vrgorcu i na Korčuli, opuženska tvrtka Glavice ima bazu, ali je i ona u stečaju, pa asfalt često zbog blizine uvoze iz Crne Gore. Ipak, nije sve tako crno ako pogledamo Alfa plan građenje. Radi se o stvarno dobroj tvrtki na čijem je čelu Mato Butijer i koja, doduše, nije imala velike investicije, ali je među tvrtkama s najbržim rastom unatoč recesijom pogodnom građevinarstvu, zašto su dobili i Gazelu 2009. Još jedna dobra tvrtka je Građevinar-Quelin u vlasništvu Nikole Bakije, koja se specijalizirala za obnovu kulturne baštine. Trenutačno rade Ljetnikovac obitelji Kaboga na Batakovini kod Dubrovnika iz 16. stoljeća koji je već 50 godina ruševina. Radi se inače o privatnoj donaciji potomka te kuće iz Lihtenštajna.