Predsjednik SAD-a Barack Obama i republikanci uspjeli su se dogovoriti o plafonu zaduženja Amerike, trenutačno na 14,2 bilijuna dolara, dan prije isteka roka u kojem bi zemlja ostala bez novca. Nakon tjedana igre mačke i miša, uz vrlo oštru retoriku s obje strane, predsjednik iz demokratskih redova zapravo je popustio i izgubio. Uza sav politički PR i pokušaje objašnjavanja nakon pogleda na dogovoreno jasno je da u cijeloj priči Obama i nije prošao baš najbolje. Naime, ako se kao ključna točka spora iz perspektive Bijele kuće odredi povećanje prihoda saveznog proračuna podizanjem poreza i zatvaranjem raznih rupa u zakonu namjerno ostavljenih za bogate pojedince i kompanije, onda je očito tko je izvođevalo pobjedu. Vlada je dobila pravo na zaduživanje do sljedećih izbora 2012., procijenjeno na 2,4 bilijuna dolara, uz obećanje rezova iste ukupne vrijednosti (neki mediji javljaju 2,8 bilijuna) u idućih 10 godina, ali o povećanju poreza nema niti govora. Bilijun dolara je odmah identificirano i dogovoreno, ostatak ušteda utvrdit će zajednička dvostranačka komisija. Sa svim usput, te porezne olakšice bogatima vrijede baš oko bilijun dolara. Izjave koje su dvije strane dale nakon dogovora jasno pokazuju drukčije osjećaje.
Predstavnik republikanaca koji je vodio pregovore s Obamom John Boehner slavodobito je izjavio: ‘Bila je ovo duga bitka u kojoj smo se hrabro borili, i iskreno, to smo napravili slušajući američki narod. Kao rezultat na stolu je okvir koji će okončati krizu u skladu s našim načelima manje vlade’. I u pravu je, dogovor je definitivno uspjeh republikanaca. Predsjednik Obama bio je osjetno manje razdražan rekavši da to nije dogovor koji bi on želio te da je cijeli proces bio neuređan i da je trajao predugo. Ipak, najavio je i da će intervencije u porezni sustav ostati dio procesa, u okviru komisije, a njegov je suparnik izjavio kako je izbjegnuto dizanje poreza i, mnogo važnije, da zajedničko dvostranačko tijelo sasvim sigurno neće podizati poreze. Dogovor prema njegovu mišljenju očrtava ‘isključivo uštede’ i ‘zatvara’ želje Bijele kuće za podizanje poreza. Dvije oprečno različite interpretacije iz kojih će očito ponovno iskriti kada komisija počne s radom. Tako je šačica desničarskih fanatika, među kojima su mnogi prvi put izabrani u predstavničko tijelo, neki su vjerojatno prvi put i došli u grad, uspješno ucijenila Vladu Sjedinjenih Američkih Država i zaštitila svoje klijente, bogataše.
Ono što je žalosno, ne i posebno začudujuće, jest da je prosječni Amerikanac, onaj s dva posla i unatoč tomu prilično jadnim financijskim mogućnostima, temeljito ‘popušto’ priče republikanaca i još jednom, po tko zna koji put u povijesti, ostao uvjeren kako baš ta stranka radi u njegovu interesu. Ne Obama koji uvodi zdravstveno osiguranje kako se ljude ne bi iz bolnice izbacivalo na ulicu, ili koji pokušava staviti brnjicu bijesnim psima na Wall Streetu, nego republikanci voljni baciti svijet u novu krizu kako bi zaštitili privilegije bogatih, i to uz gotovo ciničan argument da bi povećanje poreza bilo loše za ekonomiju. Bijela kuća, pak, pokušala je na svojim službenim stranicama ispričati drukčiju priču, pa je u objavi dogovorenog pojasnila kako pred-
Strategija Europa 2020. temelji se na razvoju pametnog, održivog i inkluzivnog rasta. U sklopu strategije predstavljeno je niz inicijativa koje povezuju predstavnike raznih sektora, razvijaju međusektorsku suradnju i promoviraju mobilnost na svim razinama.
Strategija Europa 2020. postavlja osnovni strateški okvir za razvoj europske socijalne tržišne ekonomije i zapošljavanja te promicanje i provedbu strukturnih reformi. Strategija je nastala kao odgovor na krizu i temeljne izazove s kojima se Europska unija suočava u sljedećem desetljeću te postavlja smjernice na kojima će se temeljiti daljnje aktivnosti Europske unije. Strategija se temelji na tri međusobno povezana razvojna cilja: pametan rast (usmjeren na razvoj znanja, znanstveno-tehnološki razvoj, ali i društvene inovacije, cjeloživotno obrazovanje i digitalno društvo), održivi rast (usmjeren na učinkovitije korištenje prirodnih i drugih resursa, povećanje konkurentnosti i smanjenje regionalnih nejednakosti) te inkluzivan rast (usmjeren na smanjenje siromaštva, povećanje zaposlenosti i uključivanje marginaliziranih grupa u sve segmente rada i poslovanja).