Na početku 2012. godine vjerojatno će biti na snazi privremeno financiranje koje je po svojoj prirodi restriktivno jer zadržava državnu potrošnju u granicama zadanih prošlogodišnjim prihodima. Osim toga, osnova za izradu proračuna za 2012. bit će ostvarenje ovogodišnjeg proračuna. To će također pridonositi fiskalnoj konsolidaciji budući da u 2011. godini, za razliku od većine prethodnih godina, očito neće biti rebalansa proračuna i povećanja rashoda. Nadalje, u idućim godinama pri izradi i ostvarivanju proračuna važno će ulogu imati Zakon o fiskalnoj odgovornosti koji zahtijeva pad udjela državnih rashoda u BDP-u za jedan postotni bod. Neovisno o tome tko će biti na vlasti morat će zbog tog zakona provoditi i fiskalnu konsolidaciju. Njezin će razmjeri, naravno, ovisiti o gospodarskoj aktivnosti. Iz sadašnje perspektive jasno je da danas osjećamo posljedice nedjelotvornosti u prijašnjim godinama. Utješit se možemo jedino činjenicom da ni većina zemalja nije iskoristila povoljno pretkrizno razdoblje za sređivanje svojih javnih financija.
Za strukturne reforme vrijedi pravilo: ‘što prije, to bolje’. Vrlo je teško reći koliko još vremena imamo jer to ovisi i o percepciji ulagača. Ta percepcija nije posebno loša ako ovisi isključivo o uvidu u stanje vanjskoga ili javnoga duha. Vidljivo je da neravnoteže postoje, ali one nisu iznimne u usporedbi sa zemljama Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe. Ono što zabrinjava ulagače i međunarodne financijske institucije, a trebalo bi zabrinjavati i nositelje javne politike, jest niska konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, što znači i da je potencijal za pokretanje novog ciklusa gospodarskog rasta na osnovi izvoza slab. Zbog toga je Hrvatska i u ovom dijelu Europe među zemljama koje se najsporije oporavljaju i izlaze iz krize.
