PRETPOREZ

Iznos PDV-a zaračunan na kupnju osobnog automobila vrednijeg od 400 tisuća kuna nabavne vrijednosti ne može se iskoristiti kao pretporez. Pri nabavi dobara i usluga namijenjenih reprezentaciji zabranjeno je odbiti 70 posto ulaznog pretporeza.

Ključna pretpostavka korištenja pretporeza jest da se isporuka dobra ili usluge primljenih od drugog poduzetnika odnosi na oporezivu djelatnost obveznika PDV-a. To mora biti nabava za gospodarske svrhe, i to za one oporezive PDV-om. Poduzetnik ima pravo odbiti pretporez u obračunskom razdoblju u kojemu je primio isporuku i račun ispravnog sadržaja. Ako je isporuka primljena u jednom, a račun u drugom obračunskom razdoblju, pravo na pretporez ostvaruje se u razdoblju u kojemu su zadovoljena oba ta uvjeta.

Pretorez se može koristiti samo ako račun sadrži sve, baš sve elemente propisane čl. 15. st. 3. Zakona o PDV-u. Primatelj računa ne smije sam dopisivati ili ispravljati uočene nedostatke. Ako na računu nije posebno iskazan PDV, primatelj ga ne smije sam izračunavati. Ima li u računu formalnih pogrešaka, od dobavljača treba zahtijevati ispravljeni račun. Račun ne smije biti dostavljen telekomunikacijskim uređajem.

Porezni obveznici koji PDV zaračunavaju prema obavljenim isporukama mogu odbiti pretporez s ulaznih računa s oznakom R-1, neovisno o tome jesu li račun platili dobavljaču. Ako se pretporez koristi na temelju plaćenog predujma, treba raspolagati računom za taj predujam. Odbitak pretporeza s ulaznih računa koji nose oznaku R-2 dopušten je jedino u obračunskom razdoblju u kojemu je račun plaćen. Ako je račun djelomično plaćen, poduzetnik ostvaruje pravo na dio zaračunanog pretporeza, razmjerno plaćenoj svoti u odnosu na ukupni iznos zaračunane naknade. Porezni obveznici koji plaćaju PDV prema naplaćenim naknadama, sa svih ulaznih računa ostvaruju pravo na pretporez tek kad ih plate. U obračunskom razdoblju u kojemu je pretporez veći od porezne obveze, porezni obveznik može od Porezne uprave zatražiti povrat pretporeza ili ga zabilježiti kao porezni kredit koji će koristiti u sljedećim obračunskim razdobljima. Dakako, prije povrata pretporeza, Porezna uprava ima ovlaštenje kontrolirati poslovanje i dokumentaciju poreznog obveznika. Porezni obveznik može od Porezne uprave zahtijevati povrat novca, a može te iznose namijeniti plaćanju svojih drugih obveza za javna davanja. Neovisno o tome kako postupi, sadržajno je u oba slučaja riječ o povratu pretporeza.

PDV koji je obveznik zaračunala carinarnica, poduzetnik može koristiti kao pretporez tek nakon što je uplatio taj iznos u državni proračun. Ako špediter kao podnositelj uvozne carinske deklaracije za njega uplaćuje PDV, poduzetniku treba dokazati da je PDV plaćen. Kad poduzetnik sam obračuna PDV na usluge koje mu je obavio inozemni poduzetnik, a za koje je propisano mjesto oporezivanja u tuzemstvu, plaćeni PDV može koristiti kao svoj pretporez. Dakako, usluga se mora odnositi na oporezivu poduzetničku djelatnost. Obveza plaćanja PDV-a na usluge inozemnog poduzetnika dospijeva pri obračunu PDV-a za razdoblje u kojem su usluge primljene, a plaćeni PDV se već u sljedećem obračunskom razdoblju može iskazati kao pretporez.

Zabranjeno je odbiti 30 posto zaračunanog PDV-a s ulaznih računa koji se odnose na nabavu osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz te s ulaznih računa za izdatke povezane s korištenjem sredstava za osobni prijevoz. Iznosi PDV-a zaračunani na svote iznad 400.000 kn nabavne vrijednosti osobnih automobila ne mogu se koristiti kao pretporez. Pri nabavi dobara i usluga namijenjenih za reprezentaciju, zabranjeno je odbiti 70 posto ulaznog pretporeza.

Porezni obveznici koji isporučuju dobra i usluge oporezive PDV-om, ali i one oslobođene PDV-a, dužni su dijeliti pretporez s ulaznih računa koji se odnose na nabave koje će se koristiti i za oporezive i za oslobođene isporuke. Takvi poduzetnici moraju klasificirati ulazne račune u tri grupe: one koji se odnose na nabave namijenjene za oslobođene isporuke, s kojih nije dopušten odbitak pretporeza; račune koji se odnose na nabave koje će koristiti za obavljanje svojih oporezivih isporuka, s kojih imaju pravo odbiti sav pretporez, osim pretporeza za koji je zabranjen odbitak, i tzv. kombinirane račune koji sadrže nabave dobara i usluga koji se koriste i za oslobođene i za oporezive isporuke, s kojih se pretporez dijeli prema propisanoj stopi. Stopa za podjelu pretporeza izračunava se kao udjel oporezivih u ukupnim isporukama ostvarenima u prethodnoj godini. To je privremena stopa prema kojoj se koristi pravo na dio pretporeza tijekom godine, dok se na kraju kalendarske godine, na temelju stvarnih podataka o udjelu oporezivih u ukupnim isporukama, utvrđuje stvarno pravo na pretporez i provodi ispravak na više ili na niže.