Teško je pojmiti da renomirani časopis može objaviti jedan ovakav članak u kojem je jedna jedina činjenica točna, a to je da Michael Ljubas i Tomislav Tukić u ime svojih tvrtki sudskim putem osporavaju obnovu pretvorbe RIZ Odašiljača d.d. Sve ostalo napisano u tako opširnom članku netočno je ili, grublje rečeno, notorna laž.
Na početku članka stoji da su Iračani 20 godina nakon obavljenog posla RIZ-u platili 17 milijuna dolara. Izvjesnije bi bilo da se dragi Bog pojavio na Zemlji nego da se dogodilo tako nešto. Svi vjerovnici Iraka ostali su bez svojih potraživanja, osim onih koji su prihvatili prijedlog Pariškog kluba vjerovnika za Irak da prihvatite nagodbu i naplate deset posto potraživanja. Tvrdnju da je u slučaju 17 milijuna riječ o potraživanju koje nije bilo prikazano u Elaboratu o pretvorbi RIZ-a već smo bezbroj puta demantirali. Ta je tvrdnja zapravo ružna kleveta.
Devedesetih godina tadašnja Tvrnica odašiljača bila je vodeća u svijetu u svojoj djelatnosti. Napisati da je Tvrnici odašiljača za posao u Iraku bio potreban kredit ravno je najvećoj gluposti. Uvrede koje iznose na račun bivšeg predsjednika HFP-a Vedrana Duvnjaka zaista su neumjesne jer on u trenutku izdavanja Rješenja o obnovi pretvorbe RIZ-a i nije bio na čelu HFP-a.
U dijelu članka u kojem spominjete novu Agenciju (AUDIO) ponovno iznose besmislice. Tko vam je uopće takve informacije mogao dati? Narodna banka SFRJ ne postoji više od 15 godina jednako kao Savezna direkcija za promet proizvoda za posebne namjene. Nije točno da su Tukić, Miković ili bilo tko drugi ulagali, već su se upustili u špekulativne radnje tako što su dionice RIZ-a u trenutku gubitaka više od 50 posto temeljnog kapitala i vrijednosti dionice vjerojatno manje od 50 kuna digli na 500 do 600 kuna kako bi stekli paket veći od 35 posto, spriječili obnovu pretvorbe, domogli se 17 milijuna dolara i atraktivne lokacije.
