Hobi nije samo odmak od posla nego i priprema za njega. Otplušta nagomilan stres, otklanja misli od poslovnih problema, snaži duh i karakter, poboljšava upravljanje vremenom, daje snagu za nove poslovne izazove, širi krug znanaca i prijatelja, sprječava sagorijevanje na poslu, a strastveni hobist ujedno su i strastveni radnici.
U 21. stoljeću napokon je svima postalo jasno da poslovna efikasnost i ubijanje od posla ne idu ruku pod ruku. Štoviše, suvremena istraživanja dokazala su kako su najučinkovitiji oni pojedinci koji istodobno ostvaruju svoje poslovne i osobne ciljeve. Ispunjenjem i drugih osnovnih ljudskih potreba, osim one za radom, takvi pojedinci snaže svoju osobnost i duh, koriste se različitim stranama svoje ljudskosti te su stoga motivirani, kreativniji, racionalniji u iskorištavanju vremena i dugoročno produktivniji.
Većina vodećih, odnosno najuspješnijih menadžera ima neki hobi ili strast i unatoč preokupiranosti pronalazi vrijeme za zadovoljstvo, bez obzira na to je li riječ o nekom skupljačkom hobiju, avanturizmu ili sportu. Zanimljivo, novo vrijeme mijenja navike pa je sve manje onih koji u skupljanju predmeta pronalaze sreću, osim naravno u prikupljanju umjetnina, o čemu u posljednje vrijeme zbog negativnog javnog imidža više nitko ne želi govoriti. No ako se držimo definicije riječi hobi preuzete s Wikipedije, riječ je o aktivnostima koje se prakticiraju zbog osobnog zadovoljstva, a ne zbog novčanih nagrada ili primanja. Hobijem osoba može proširiti znanje, vještine i iskustvo te uspostaviti kontakte s drugim ljudima koje zanima isti hobi. Za postignuća u hobiju osoba može dobiti i nagrade od kruga istomišljenika ili šire zajednice, ali osnova je osobno zadovoljstvo.
Treba li dalje uopće naglašavati koliko je važno znati napuniti baterije, ne samo poslovnim uspjesima nego osobnim? Pa čime se i zašto bave neki od vodećih ljudi na poslovnoj sceni i koliko im to oduzima vremena?
-
Nogomet petkom jedna je od rijetkih stvari koju sam ‘obranio’ od svih, pa i poslovnih obveza – kaže Vladimir Ferdelji, predsjednik Uprave Elektrokontakta, koji već 40-ak godina na kraju radnog tjedna, a prije početka vikenda, igra nogomet.
-
Nekoć smo igrali na Krešimirovu trgu, na Ravnici, pa kad smo stali za ligu 40+ (40 i više godina), na Keglević placu (Trgu Francuske Republike), a ligu 50+ sad igramo na Jelenovcu. U ekipi su mahom poslovni ljudi koji vole nogomet i igraju polurekreativno i polunatjecateljski. Poslije nogometa ‘padne’ i poneki turnir u belotu – kaže Ferdelji, dodajući da bi bilo lako koji put popustiti umoru, ali osim rekreacije dodatni je motiv ne zafrknuti ekipu s kojom igraš, a koja lako može izgubiti s igračem manje. Ta obvezatnost dolaska zabavi daje dodatnu draž.
-
Važno je očistiti se od problema koji stalno nailaze u poslu, inače život postaje noćna mora. Tek kada se odmakneš od problema, možeš im pristupiti s novom energijom i novim rješenjima. To naše druženje životno je zadovoljstvo, opuštanje s istomišljenicima od kojih vam nijedan neće zabiti nož u leđa – tumači Ferdelji, dodajući da je za to svoje zadovoljstvo, srećom, uvijek imao razumijevanje u obitelji. Oduvijek je, dodaje, bio sportaš i aktivan čovjek, nikad skupljač, pa ispunjenje pronalazi upravo u sportu.
-
Svi su hobiji neka vrsta surogata života, pa se u čovjekovu izboru ili predanosti mogu naslutiti neke crte ličnosti – dodaje Ferdelji, uvjeren kako se barem dio nečije osobnosti može iščitati iz odnosa prema slobodnom vremenu.
Fizička i mentalna izdržljivost nužne za triatlon često su korisne i za posao, kaže Boris Šušković, vlasnik kompanije Wulf Sport te poznatog lanca trgovina ShoeBeDo, koji se već više od deset godina bavi jednom od najtežih sportskih disciplina, točnije triatlonom, dakle kombinacijom plivanja, trčanja i biciklizma. Još donedavno ništa nije moglo omesti njegove treninge, koji su mu uoči najvažnijih utrka u svijetu, primjerice Ironmana, znali oduzeti i po dvadesetak sati na tjedan, naravno nakon radnog vremena. Stanje je trenutačno malo drukčije jer je trogodišnji sin Vid postao centar zbivanja u obitelji Šušković. Ipak, desetak sati treninga barem rano ujutro, bez obzira na to je li riječ o biciklizmu, plivanju ili trčanju, Šušković uvijek uspijeva pronaći.