Izbor sudaca Ustavnog suda ne može biti izvan sudske kontrole

Premda se suce Ustavnog suda bira u parlamentu kao najvišem zakonodavnom tijelu, postupak tog izbora ne može biti čin političke volje iznad prava.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napis, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedince u njihovim nerazmjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Ovaj put kolege su me upozorili na napis objavljen u Vjesniku od 27. prošlog mjeseca pod naslovom ‘Presuda Europskog suda: prigovori Juričić neutemeljeni’. Zadivljuje brzina kojom su u Vjesniku reagirali na sjednicu Europskog suda održanu istog dana prijepodne. No kad sam naknadno potražio taj napis, pokazalo se da ga u kasnijem izdanju Vjesnika od istog dana više nije bilo. Ipak, napis su mi dostavili kolege. A onda sam na webu Europskog suda provjeravao što je taj Sud doista ocijenio. Zanimalo me to jer riječ je o postupku važnom za izbor sudaca Ustavnog suda.

Spor pred Europskim sudom pokrenula je Mirjana Juričić, sutkinja Upravnog suda koja je kao nezadovoljna protukandidatkinja Slavice Banić željela dokazati da Banić 2008. nije ispunjavala uvjete za izbor u Ustavni sud (nije imala 15 godina radnog staža u struci propisanog za suce Ustavnog suda). Zbog toga je sutkinja Juričić pokrenula spor na Upravnom sudu. I Upravni sud presudio je da Slavica Banić nije ispunjavala uvjete za sutkinju Ustavnog suda. No Ustavni sud na zahtjev Slavice Banić u travnju 2009. ukida presudu Upravnog suda jer ističe da Upravni sud ne može poništavati odluke parlamenta kao najvišega zakonodavnog tijela. Prema provjeri na webu Europskog suda od pet zahtjeva sutkinje Juričić prihvaćena su dva, dva su odbijena, a za jedan bi se moglo reći da je ‘ni simo ni tamo’ (u vezi s tim zahtjevom Europski sud ocijenio je da su Juričić povrijeđena prava, ali da nije iskoristila sva domaća pravna sredstva i da zbog toga taj dio neće ocjenjivati). To je prilično različito od tvrdnje iz naslova u Vjesniku: ‘Europski sud: prigovori Juričić neutemeljeni’. Pritom se nezadovoljne strane imaju pravo žaliti Velikom vijeću Europskog suda u roku od tri mjeseca. Komu je trebao taj napis s ishitrenim naslovom?

Od promišljanja jesu li ‘prigovori Juričić neutemeljeni’ u odluci Europskog suda mnogo je važnije nešto drugo. U Vladinu očitovanju na zahtjev Juričić Europskom sudu jako se inzistiralo na tome da Upravni sud uopće nije nadležan za rješavanje sporova u kojima je riječ o činu političke volje, kao što je izbor sudaca Ustavnog suda u Saboru kao najvišem zakonodavnom tijelu u Republici Hrvatskoj. Dokazivalo se u Vladinu očitovanju da je riječ o političkom činu koji izmiče sudske kontrole. Vlada je dokazivala Europskom sudu da nema nikakva spora zbog imenovanja Slavice Banić za sutkinju Ustavnog suda, jer to je stvar političke, a ne pravne volje. Europski sud, međutim, to nije prihvatio. Izrijekom se u odluci obrazlaže da spor postoji i da je ‘građanske naravi’ te samo hrvatsko nacionalno zakonodavstvo priznaje da su takvi sporovi u nadležnosti Upravnog suda. I taj dio odluke Europskog suda važniji je od spora Juričić protiv Banić. Mnogo je važnija ocjena Europskog suda da postupak izbora sudaca Ustavnog suda ne može biti izvan sudske kontrole, makar se bira u Saboru.

Sutkinja Juričić tražila je da Europski sud ocijeni je li suđenje u domaćem sudištu bilo (ne)pravedno, je li na suđenjima u Hrvatskoj bila povrijeđena jednakost stranaka u postupku, je li bilo povrijeđeno pravo na usmenu kontradiktornu i javnu sudsku raspravu, je li povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i je li bila diskriminirana pred domaćim sudom. Europski sud ocijenio je da nisu povrijeđena prava sutkinje Juričić na suđenje u razumnom roku i da na sudu nije bila diskriminirana. Međutim, ocijenio je da je Europska konvencija o ljudskim pravima povrijeđena zbog neodržavanja javne sudske rasprave i zbog uskraćivanja prava na usmenu kontradiktornu sudsku raspravu jer je Ustavni sud dostavio sutkinji Juričić kao stranci dokaze koje je prikupljao u postupku tek nakon što je donio odluku. Europski sud ocijenio je da su utvrđenja povreda sama po sebi dovoljno pravedna zadovoljština za bilo koju nematerijalnu štetu koju je Juričić možda pretrpjela.