-
Kakva je ova sezona za turističke agencije? – Sezona je svakako bolja, i to ne samo po ukupnim brojkama za prvih sedam mjeseci nego i po svim pokazateljima po regijama. Tako smo, naprimjer, u Istri imali kumulativno sedam posto veći priljev gostiju. U prvih sedam mjeseci 2011. agencije su zabilježile oko 10 posto prometa više nego u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ali valja upozoriti na nisku stopu profitabilnosti sektora. Što se Unilinea tiče, ostvaren je porast od oko 20 posto u odnosu na 2010.
-
Čemu Unilinea može zahvaliti tako dobar rezultat ove godine? – Velika ulaganja u online prodaju dala su važne pozitivne rezultate; neka emitivna tržišta, ponajprije hrvatsko i njemačko, bilježe velika povećanja. Posebno bih istaknuo sektor rent-a-cara gdje Uniline, kao zastupnik Europcara za Hrvatsku, povećava svoj tržišni udio. Strategija daljnjeg razvoja podrazumijeva stavljanje naglaska na jačanje destinacijskog menadžmenta i ponude te povećanje broja gostiju s dalekih tržišta, kao što su Kina, Indija i Japan. U sklopu kompanije djeluju i tvrtke u BiH i Sloveniji, a cilj nam je postati regionalna receptivna agencija, s naglaskom na receptivu s dalekih tržišta. Interes putnika s dalekih tržišta jest zona južne Europe. Moramo biti spremni na te izazove. Takve aranžmane u Hrvatskoj danas većinom nude veliki globalni turoperatori, no uvijen sam da tu postoji velik prostor za razvoj naše kompanije, kao i mnogih drugih hrvatskih turoperatora.
-
Kako će sezona teći dalje, kakvi bi mogli biti rezultati na kraju godine? – Hrvatski turizam zaključit će godinu s laganim porastom u odnosu na prethodnu godinu. Ne zaboravimo da je kolovoz bio rekordan prošle godine i nisam uvijen da tako velik rast možemo lako postići. Rezultati će jako ovisiti o klimatskim prilikama. Naime, što dulje potraje lijepo vrijeme, sezona će dati bolje učinke. Pretpostavljam da će godina biti bolja od prošle, a očekujem i bolje financijske rezultate, ponajprije zbog toga što nije bilo diskontiranja cijena. ‘Last minute’ uvijek postoji, ali ove godine on je dopunski korektiv za popunjavaanje preostalih kapaciteta, a prošle je pak bio uobičajen način prodaje.
-
Gostiju je, dakle, više, ali kakva je njihova potrošnja? – Prije svega, moram reći da su podjele na dobre i loše goste opasne. Općenito treba biti oprezan kad govorimo o potrošnji gostiju. Ne postoje dobi i loši gosti, nego dobra i loša izvanpansionska ponuda. Koji su kriteriji da je gost ili njegova potrošnja dobra ili loša? Kriteriji mogu biti usporedbi s drugim turističkim zemljama, a nikako nagađanja o željenoj izvanpansionskoj potrošnji. Ugostitelji često spominju kako u Hrvatsku dolaze gosti lošije platežne moći i dovodi se u pitanje jesu li gosti dobri. Prema mojemu sudu, kao dobar gospodarstvenik i dobar turistički radnik morate imati ponudu primjerenu svačijim mogućnostima i potrebama. Hrvatska nije isključivo odredište hotela s pet zvjezdica – u ponudi imamo i kampove, privatni smještaj, hotele s dvije i tri zvjezdice. Svaki je gost dobrodošao i platio je naručenu uslugu prema ponuđenim uvjetima. Zbog same te činjenice izvanpansionska ponuda treba biti prilagođena platežnim mogućnostima, željama i potrebama naših gostiju, a nikako obrnuto. Potrošnja je unutar Hrvatske zbog broja gostiju velika, a usmjerava li se ona prema restoranima, izletima i sličnom, samo je stvar ponude.
-
Znači li to da su cijene previsoke? – Kad gost dođe na odredište i u restoran, cijene uspoređuje s onim što poznaje. Ako dođe u restoran na jadranskoj obali gdje jednostavan turistički meni stoji 20-ak eura, a prije toga je bio u Španjolskoj, Italiji ili nekoj drugoj zemlji gdje takav obrok ne može stajati više od 10 ili 12 eura, onda nešto nije u redu s ponudom. Svatko želi dobiti vrijednost za novac, što očekujemo i kada smo sami turisti.
-
U takvim analizama često se mnogo veća pozornost svraca i na hotelske goste, a privatni se smještaj zanemaruje unatoč njegovoj važnosti. Koliko je teško agencijama raditi s privatnim smještajem? – Mnogo je jednostavnije raditi s hotelima, to je istina. Privatni je smještaj zahtjevni, ali za agenciju tu je tržišna uloga jednostavnija jer nema direktna konkurencija. Bilo je govora o tome kako privatni smještaj može samostalno poslovati putem interneta. Da, on može biti na internetu, ali na internetskim tražilicama naći će se na tko zna kojoj stranici privatnog smještaja iz toga grada. Samo velike agencije mogu si dopustiti velika ulaganja u marketing. Živimo u vremenu u kojem, ako nisi prisutan na Googleu i ostalim tražilicama, kao da ne postojiš. Svakako je zahtjevnije raditi u privatnom smještaju jer, usporedbe radi, u hotelu u kojem ima sto soba kontaktirate s jednom osobom, a za 100 apartmana u privatnom smještaju morat ćete možda kontaktirati i sa stotinu različitih ljudi. No nepobitno je da u privatnom smještaju imamo goleme kapacitete. U hotelima i turističkim nasejljima ima oko 110 tisuća kreveta, u kampovima 200.000 mjesta, a u privatnom smještaju oko 500.000 kreveta. Privatni smještaj mnogim je putničkim agencijama osnovni biznis, pogotovo u malim mjestima. Nažalost, taj se segment često nepravedno zapostavlja.
-
Kao UHPA uspjeli ste izboriti veliku pobjedu kad se radi o pomicanju školske godine ovisno o sezoni. Koja su još gornja pitanja koja nastojite riješiti s ministarstvima? – Ta je mjera donesena uz veliku pomoć Ministarstva turizma i suradnju MZOŠ-a, a zasigurno je jedan od sljedećih ciljeva izjednačavanje poreza na dodanu vrijednost. Postoji velik nesrazmjer u oporezivanju s obzirom na to da su smještajni dio i prehrana na bazi polupansiona i punog pansiona oporezovani s 10 posto, a turistička potrošnja s 23 posto, što znači da nam je gotovo nemoguće biti konkurentnima.
Putničkim agencijama čak je i Crkva nelojalna konkurencija
Budući da se radi o problemu koji godinama nije riješen, postoje li pomaci? – Intenzivno se razgovara s Ministarstvom turizma i, naravno, s Ministarstvom financija. Naravno da je interes države naplatiti porez, to je legitimno.
Zato smo napravili studiju u kojoj smo pokazali kako bi oporezivanjem prema modelu konkurentskih mediteranskih zemalja, a njihovi su porezi na turističke usluge u rasponu od 8 do 10 posto, država uz veću potrošnju ubirala porez barem u istom, ako ne i u znatno većem iznosu. Osim toga tako bi se suzbila i siva ekonomija. Ako mi kao putnička agencija imamo porez od 23 posto na turističku uslugu, jasno je da nekomu tko obavlja djelatnost bez fiskalnih troškova ne možemo konkurirati. Turizam je jedna od strateških odrednica hrvatskoga gospodarstva i mislim da je svakome u interesu da se ovi problemi što prije riješe.
Nezgodno je što ćete u slučaju promjene vlasti taj razgovor morati nastaviti s drugim ljudima? – Udruzi hrvatskih putničkih agencija u interesu je da kontaktira i surađuje sa svim subjektima u sektoru koji mogu pridonijeti uvjetima poslovanja i profitabilnosti turističke djelatnosti. Moram reći da u ovom mandatu Vlade izvršno surađujemo s Ministarstvom turizma i doista smo zajednički dosta napravili.
Znači zadovoljni ste rezultatima koje su dale mjere za poticanje turizma? – Apsolutno. Žao mi je samo što nismo uspjeli u vezi s PDV-om napraviti ono što smo mislili i što to pitanje ostaje otvoreno. Znam da je to nepopularno, ali mi zagovaramo da onaj dio sektora koji posluje mimo kontrole države bude sankcioniran. Prvo, on je gubitak prihoda za državu, a drugo, direktna je nelojalna konkurencija onima koji rade zakonito i njima je gubitak prihoda. Siva ekonomija još je velik problem, iako su i tu učinjeni veliki pomaci.
U privatnom smještaju u vezi s tim pitanjem napravljeno je puno, gdje je sad žarište sive ekonomije? – U gostiteljskom i izletničkom dijelu. Danas izlete organiziraju institucije i pojedinci koji ne posluju u skladu sa zakonom. Primjera radi, izlete danas organiziraju crkve, sportska društva te pojedinci koji nemaju registriranu turističku djelatnost.
Je li realno očekivati da država pokuša crkvama ukinuti organiziranje izleta? – Ne mislim da je to najvažniji problem. Ne rade to sve crkve, ni sva sportska društva, ni udruge, ali činjenica je da se organiziraju takve aktivnosti suprotno zakonu. Ako netko organizira autobus i hotel, to je već paket-aranžman, i to prema zakonu može raditi isključivo putnička agencija koja ima potrebne depozite i osiguranja. Naravno da to poskupljuje aranžman, ali samo zato jer navedene institucije ne plaćaju ono što je nama zakonska obveza.
Hoće li taj problem možda biti riješen ulaskom Hrvatske u EU? – UHPA je članica Europske udruge putničkih agencija (ECTAA) i s ponosom možemo reći da je Hrvatska izabrana kao preporučeno odredište godine 2011./2012. prema izboru europskih putničkih agenata te da smo u prosincu ove godine u Dubrovniku domaćini kongresa ECTAA-e. S kolegama iz Europe u stalnom smo kontaktu i pokušavamo se već sada prilagoditi pravnim propisima koje će donijeti ulazak u EU.
U kojoj su fazi pregovori UHPA-e i Udruge nezavisnih putničkih agencija? Spominjalo se moguće ujedinjavanje, hoće li se ono dogoditi? – Razgovori se obavljaju, ali nismo definirali u kojem bi se roku eventualno ujedinjavanje moglo dogoditi. Najvažnije je da ceh bude jedinstven, a činjenica je da je oko 92 posto organizatora putovanja uklanjanjeno u UHPA-u i da je članica UNPAH-a mnogo manje. Za sada nismo postigli dogovor, ali ta je priča otvorena. Zapravo je najvažnije da imamo ujedinjeni sektor i da radimo u njegovu najboljem interesu.
Nedostaje li Hrvatskoj hotelskih kapaciteta? – Mislim da u Hrvatskoj nije nužno potrebno više hotelskog smještaja. Nama treba bolja popunjenost. Hoteli su izvan glavne turističke sezone slabo popunjeni ili zatvoreni. Nijedna ekonomska logika ne podupire poslovanje hotela koji bi radio isključivo tijekom ljeta.
Hotelijeri bi mogli reći da je upravo posao agencija da ih popune. – Agencijski, organizirani dolazak u Hrvatskoj cijele godine čini trećinu svih dolaza. U presezone i posljesezone agenciji dolasci čine 70 posto svih dolaza. Namjera putničkih agencija jest popunjavaćenje kapaciteta izvan glavne turističke sezone, uz kreiranje adekvatnih programa koji će gostima dati razlog da dolaze upravo u tim terminima. Međutim, agencije to ne mogu postići same. Receptivne agencije moraju se transformirati tehnološki, ali i postati dio destinacijskog menadžmenta. Grad, općina, županija – ovisi o kojoj jedinici govorimo, u suradnji s drugim važnim subjektima i agencijama moraju zajednički djelovati. Dio posla agencije jest da sve te usluge i proizvode ujedini u paket-aranžman i komercijalno plasira i to je dobitna kombinacija produljenja sezone i dobrog poslovanja.
